OPRAŠTAM TI
Umrla sam...
Večeras,
kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce
koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša
koja je zbog tebe tolike godine patila.
Umrlo je moje tijelo,
moje oči, koje bez tvojih pogleda više
nemaju sjaj,moje usne, koje bez tvojih
poljubaca ne vrijede ništa.Umrlo je sve u
meni,a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol nanio,
za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te,
jer ti ne znaš voljeti, ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca i duše
dok moji snovi k’o kule u pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti
jer znam da jednog dana ću te zaboraviti.
I znaj, znaj da ne mrzim te,
ja opraštam ti sve...
POSLJEDNJA PJESMA
Mozda je konacno vrijeme da napisem
posljednju pjesmu o tebi.
Ti si najveca nesreca moga zivota,
Koliko je samo suza bilo prolivenih zbog tebe,
Zbog ljubavi koja to nikada i nije bila,
Zbog srece koja je bila nesreca,
Zbog radosti koja je tuga postala.
Htjela bih te mrziti,
Ali osjecam sazaljenje prema tebi...
Gadis mi se;
Nisi ostao musko, nisi se dokazao
Ispao si gad, kukavica, djubre....
Sada se tresem od bijesa prema samoj sebi
Od silonog gadjenja prema tebi,
A smatrala sam te andjelom...
Ali ti nisi to.....
Ti nisi ni dostojanstveno ljudsko bice,
Ma ti si odvratan!!!!
Reci cu ti samo jedno za kraj:
Neka ti jednom bude kao i meni,
I ne moram te nikada vise sresti jer u tebi
Nikada vise necu vidjeti covjeka.
Zbogom zauvijek
Nesreco moje mladosti....
SUZE NISU LIJEK
Sjedim sama i razmišljam..
razmišljam kuda sve ovo vodi
ali znam da mene neće odvesti nikud...
jer ovo me uništilo, uništilo dokraja,
ti si me uništio..
i nisam više sposobna ni razmišljati o tebi,
a kad mi nešto kažeš ne čujem te..
kao da si odjednom nestao iz mog života
i više te ne primjećujem.. nema te...
ali da je bar tako..
jer varam samu sebe kad kažem da mi ne značiš ništa
jer da je to istina ne bi se osjećala ovako..
ovako jadno.. a to je samo zato što nema tebe.
i ne mogu ti opisati koliko te mrzim!
ali ta prokleta ljubav ubija mržnju
i zato mrzim i ljubav i mrzim tebe!
ali suze nisu lijek, zato ne plačem.. pogotovo ne zbog tebe..
ali plače mi se, znaš?
i ne želim više glumiti da mi nisi sve
jer dobro znaš da sam te voljela, a ljubav se ne zaboravlja tako brzo..
i kako ću te uopće zaboraviti? kako?? ne znam..
ali suze nisu lijek..
i iako bi te zagrlila čvrsto kad mi kažeš da ti je žao i da me voliš,
moj jeb*ni ponos mi to ne dopušta.
znam da ti je žao, ali ne opraštam lako..
zato molim te odlazi! jer samo me mučiš.. prekasno je ..
i pravit ću se i dalje da te zaboravljam, nadam se da ću jednog dana uspjeti.
ali srce zna tajnu koju ti nikad nećeš saznati... volim te
MoŽda te To oDbiŁo
Vjerovala sam da smo si suđeni,
Da zajedno ćemo završiti.
Vjerovala sam da jednom
Ćeš i mene primjetiti.
Tko bi rekao da sve
Će drukčije završiti,
Sve i jednu ćeš ljubiti
A mene izbjegavati.
Voljela bih znati razlog tvoj
Zbog kojeg upropastio si život moj.
Toliko sam željela
Da srce me tvoje voli,
Toliko da sad to boli.
Možda te to odbilo...
Nedostaju mi vremena prije tebe,
Kada sam vjerovala u sebe
Znajući da mogu osvojiti bilo koga.
Tako je i bilo do dana toga.
Dana kad si me pogledao
I okrenuo se..
Post je objavljen 20.02.2007. u 08:14 sati.