(KRATKA SUPIJANA BILJEŠKA)
Kada bi ovako, kao noćas, izgledao svaki izlazak - život bi mi bio nekoliko
ako ne i više puta draži:
1. Aperitiv u birtiji
2. Odličan Koncert,
Dobra, prljava, žestoka, ne prepametna old-skool svirka,
nakon koje izlaziš na hladnu cestu s rokenrol zujanjem u ušima
i ritmom u kostima.
Fantastičan osjećaj.
3. Digestiv lokanje u dobroj birtiji koja drži Velebitsko,
s izvrsnom muzikom koja se prirodno lijepi za prljavu koncertnu buku u ušima,
pijanim gazdom koji zaboravlja naplatiti pola ceha,
uz odlične razgovore o muzici
4. Sendvič
I sve to u ponedjeljak.
...
Moguće je da se ovaj grad popravlja.
Publika je bila da bi je svaka majka poželjela.
Nakon ljetošnje Šalate,
i pohvale stisnutog Morrisseya,
počinjem vjerovati da to nije samo halucinacija -
Čini se da je duga, hladna, petnaestogodišnja zima učinila svoje -
Publika reagira kao da nikad nije čula rokenrol.
Divlje, entuzijastično, brojno i glasno.
Publika toliko izluđuje izvođače,
Da mahnitaju po sceni i viču u mikrofon: "This is - and I say this from the bottom of my fuckin' heart - our best show EVER!"
Čini se postajemo dobro koncertno odredište.
Čini se da sve više bendova to primjećuje.
Sviđa mi se to što mi se čini.
Post je objavljen 20.02.2007. u 02:56 sati.