e pa nije me dugo bilo...pa da riješim tu štafetu konačno...
dakle neke stvari koje ljudi ne znaju o meni...hm...
1. ne znam pričati
da pa eto, ljudi koji me znaju, vide da sam jako komunikativna i vesela osoba ali kad treba pričati o nečemu važnom, e onda dolazi problem. želim toliko toga reći ali riječi jednostavno ne izlaze. i to je fakat grozno kad ne možeš nekome nešto reći. ali ljudi se trude to promijeniti, tjeraju me da pričam kad je bitno :)
2. živim u svijetu koji baš i nije stvaran
iako u potpunosti svjesna svega što se događa u svijetu oko mene, često taj svijet ne prihvaćam realno. u mojem svijetu svi su ljudi dobri i pošteni, nema licemjerja, noževa zabijenih u leđa, sve je rozo :) naravno kada mi se obije to u glavu, posljedice su grozne, jer jednostavno ne mogu prihvatiti da nije svijet tako lijep kakav bih ja htjela da bude.
3. u skadu s drugim: "da bi ostvario svoje snove moraš se najprije probuditi"
ja sam neograničeni SANJAR I ROMANTIK. ali te silne svoje snove najčešće ne nastojim ostvariti...iz straha da se neće ostvariti,od straha za ponovnim razočaranjem u "realni svijet". u mojoj glavi ti snovi su ostvareni i takvi su mi lijepi, u mojoj glavi su ljudi romantični i dobre duše i takve ih volim, a kad me to udari u glavu, malo bolujem i vratim se opet teoriji da nije nikad sve crno i da možda nisu tako mislili ti koji su me povrijedili.
4. čudnog zdravstvenog sustava
hm...da. naime ljudi obolijevaju od normalnih boleština, ono gripa, viroza, prehlada i tak to. bolesti koje IMAJU IME. e al ne ja! do 1.srednje nisam nikad bila bolesna zapravo. a onda...bila sam od tad 7 puta u bolnici i nijednom mi nisu znali reći što mi je. najčešće nisam dugo u bolnici nego mi je loše, odem u zaraznu, budem na samrti (doslovno) tu noć i ujutro se probudim ko da ništa nije bilo. ili imam bez ikakvog razloga temp 37,5 mjesec dana. bila sam u svim bolnicama na SVIM mogućim pretragama i...da nije mi ništa (?!) onda su čak počeli izmišljati jer im je bilo neugodno da ne znaju kaj mi je pa je bilo od leukemije, rakova razno raznih do nekih boleština koje je imalo 3 ljudi u svijetu. naravno besmislice. nikad se nisam oko toga uzrujavala jer...pa ne znam zapravo. jedino mi je žao mame koja je morala svaki put doživit infarkt kad bi joj takve gluposti rekli.
5. ne mogu dugo biti tužna
ne znam, jednostavno tako... sve ružno što mi naprave, ja jako brzo zaboravim, gotovo odmah. kad sam u nekoj teškoj situaciji koja je u trajanju, zaboravim da je teška, nisam je ni svijesna dok ne prođe, a čak i kad jesam kažem si da će i to brzo proći. smatram da se sve to valjda događa s nekim razlogom i optimistično tražim uvijek onu zraku sunca koja sve promijeni. jednostavno ne mogu dugo biti tužna jer uvijek nađem nešto što mi izmami osmijeh pa makar to bio samo miris proljeća...
6. i dalje živim u zabludi da sam trebala biti balerina
ovo nemam kaj komentirati. možda trknuta jesam al tako je. u mojoj glavi je zacrtano da sam se rodila za to ali, eto, nesretnim stjecajem okolnosti nikad nisam to ostvarila.
7. ne psujem
ne znam zašto, zaista. ne volim to raditi. kod drugih mi ne smeta.
pa za sad je to to.
mali dijelić mene.
možda smislim još nešto pa vam kažem...
eto, možda vam se ne sviđa ali to sam ja, kritike prihvaćam, neću vam sigurno zamjeriti
pa onda ljudi osmijeh na lice i kako bi nazor rekao:
"svijet je lijep, a život je dar" - pa čuvajte ga i nemojte dopustiti da ga tuga, sebičnost i zavist učine kraćim i neuspjelim.
poosa :)
Post je objavljen 20.02.2007. u 01:28 sati.