Pisac
August Šenoa rođen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine. Doba od 1865. do 1881. godine naziva se Šenoinim dobom jer ga je Šenoa obilježio značajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August Šenoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao je u Zagrebu, Beču i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u “Pozoru” i “Naše gore list”. Objavio je feljtone pod nazivom Zagrebulje i komediju Ljubica. Njegova poznata djela su Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i Prosjak Luka.
Sadržaj
Branka je još kao dijete doživjela tragične događaje. Otac je pretukao majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je bila tvrdoglava, osjećajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju je odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori svoje probleme. Branka joj je govorila o tome kako želi postati učiteljicom. Branka je odbila gospodina Marića, umišljenoga gospodina koji je poznavao poglavare u gradu, koji ju je zaprosio. Marić se je zbog toga svim silama trudio da Branka nigdje ne pronađe posao. Njezinu molbu nisu nigdje prihvatili. Ali je Herminin otac čuvši to odmah poglavarima objasnio kako je Branka djevojka koja ima talenta te je ona dobila posao u Jalševu. U početku joj je bilo teško, imala je puno neprijatelja koji su se protivili mladim ilircima, te su je htjeli što prije svrgnuti. Ali ipak su ju podržavali dobri ljudi, župnik, načelnika, načelnica i grof Belizar. Branka je “probudila Jalševo iz zimskog sna”. Između grofa i Branke se stvarala ljubav. Tako je grof Belizar na njegovoj zabavi u gradu zaprosio Branku. Ona nije odgovorila. Sutradan ju je savjetovao župnik, dobar starac, da slijedi srce. Tako je Branka odlučila udati se za grofa i postala groficom.
Ovaj roman govori o teškom životu jedne zagrebačke djevojke koja želi nešto učiniti za domovinu. Ona je htjela postati učiteljicom. Tako je dobila posao u Jalševu. Tamo joj je bilo teško jer su joj se neki ljudi protivili. Ona se ne obazire na njih i napreduje. Naučila je djecu osnove za život. U međuvremenu se i stvara ljubav između nje i grofa Belizara. Na kraju ona ipak pristaje postati groficom.
Mjesto radnje
Radnja se odvija u Zagrebu, središtu hrvatske kulture, te u Jalševu, gorskom selu koje je kulturno siromašno.
Vrijeme radnje
Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog pokreta), kada se počinje buditi Hrvatska.
Dojam
Ovaj roman budi u meni osjećaje prema domovini, govori kako smo svi mi dužni domovini za njezin napredak. Tako i Branka uvijek ima nade i svojim znanjem doprinosi narodu.
Šenoina Branka ostat će zauvijek književnim dokumentom o prilikama i neprilikama školstva na našem selu u vremenu, kad je plemstvo već izvršilo svoju ulogu i prodavalo se Pešti ili Beču, građanski stalež sve više zauzimao svoje mjesto u javnom životu, a patriotizam se iživljavao u priči o romantičnoj vezi grofa, koji se vraća “narodu, iz kojega je nikao” i njegovu braku s poštenom građanskom učiteljicom, koja je iz iskrenoga idealizma pošla na selo. A sve to, dano toplinom i snagom Šenoina pera – je razlogom, da Branka i danas ima mnoštvo svojih zahvalnih čitatelj.
ELEMENT PRAĆENJA CITAT KOMENTAR
Branka, vanjski i unutarnji izgled “ Bilo joj je oko sedamnaest godina; po jedrini, po licu bi bio tkogod možda rekao, da je starija, ali čovjek se pri takvom računu lako prevari. Branka je bila gradsko čedo, ali nipošto bljedolik drhtav stvor, pun migrene i fantastičnih sanja, već djevica krepka, jedra i rumena, glatke crne kose i osobito sjajnih vrlo pametnih očiju. Ona je uistinu bila neobična djevojka, gotovo bi se moglo reći čudo od djevojke, jer nije bila na ono brdo tkana, kao što druge gradske gospođice.” Mislim da nam je pjesnik htio dočarati jednu posve neobičnu djevojku, koja je znala “gotovo” sve. Od sviranja glasovira pa sve do francuskog jezika i povjesnica, ali u to se trebao uložiti veliki trud.
Hermina, vanjski i unutarnji izgled “ Uniđe mlada plavuša, visoka, vita, ponešto blijeda, ponešto uvinuta nosića i drzovita lica, po tijelu i odijelu, po držanju i vladanju prava protivština Branki. Domaća djevojka bila je obučena u priprostu vunenu haljinu, a preko prstiju unakrst je privezala čipkan rupčić; kosa joj je sprijeda glatko pričešljana uz čelo, a straga svita u jednu pletenicu, u kosu je zataknula cvijet, na prsima joj visi križić od bjelkosti. Ni časka nije mogla mirovati. Naslonila se leđima na ormar, bacila svoj “Musik” na stolac, prebacivala stojeći sad lijevu nogu preko desne, sada desnu preko lijeve. Sad je strugala jednom peticom po podu, sad rt druge postolice zabadala u zemlju.” Pjesnik nam je htio poručiti da je Hermina jedna posve drukčija osoba od Branke, prikazana je kao suprotna “slika” Branki. Branka je bila siromašna, a Hermina iz bogate obitelji, imale su čak i drukčija razmišljanja u vezi njihovih zanimanja.
Brankina ljubav prema domovini “ A narodu želim služiti, nato sam se zaklela, na to me srce vuče. Hoću da radim dva – tri puta više, nego što mi je dužnosti, hoću da radim umjesto drugih žena, koje su žalibože zaboravile, da su hrvatske žene.” Mislim da je pisac Brankom htio reći, koliko on zapravo voli svoju Hrvatsku, te da onaj koji se rodi u hrvatskoj treba je i poštovati, a ne da bude poput grofa Belizara koji zaboravi svoje “korijenje”, ali ga Branka spasi.
Marić, vanjski i unutarnji izgled “ Lice mu se uvijek smiješilo, bijela svila njegova klobuka bijaše glatka i sjajna poput zrcala.
Treba li da ti kažem, tko mi je umijesio taj otrovni kolač? Ta Marić bio je sa Šilićem i bilježnikom Mišocijem cijelu noć.” Dobrota, plemenitost, ljubav. Ne, on ništa od toga nije pokazao. Mislim da tu imamo prikaz jednog, prije svega, neuljudnog gospodina, koji se osvećuje iz ljubomore. Nije ovo baš svakodnevni prikaz, ali na ovakav način sigurno ne treba postupati.
Osnovna misao: Mukotrpni rad naše seoske učiteljice; ljubav prema svojoj domovini i služiti svom narodu, biti mu uvijek na usluzi.
TEMA: Život i rad učiteljice Branke u zabačenom hrvatskom selu Jalševu
OSNOVNA MISAO: Ne živi i ne radi čovjek samo za sebe, već da pomogne i svojoj braći, i svojim bližnjima.
MJESTO RADNJE: Zagreb, Jalševo-zabačeno hrvatsko selo
VRIJEME RADNJE:19. stoljeće, vrijeme Ilirskog preporoda
Glavni likovi: Branka, Hermina, grof Belizar, župnik jalševački, gospodin Šilić
Sporedni likovi: Brankin otac, Brankina baka, gospodin Marić, Herminin otac i majka, školski izvjestitelj, mesarica, Šilićeva supruga, grofova majka, načelnik Jalševa i njegova supruga, bilježnik Šandor, blagajnik, zakupnik Izraeličanin, liječnik. . .
Pozitivni likovi: Branka, Hermina, Herminin otac, grof Belizar, župnik, mesarica, Brankina baka
Negativni likovi: gospodin Marić, učitelj Šilić i njegova supruga, bilježnik Šandor
Moralna karakterizacija Branke:
- dobra i poštena
«Samo Branka, najpametnija, najpoštenija djevojka, proniknuta svetim žarom za svoje znanje, za svoj narod. . . . »
- plemenita, poštena, puna ljubavi
« Srce me vuče među narod , među djevojke naše, da sijem ondje sjeme plemenitosti, poštenja, ljubavi. »
- vrijedna
« Vazda joj je pred očima lebdio zadatak: da mora na svoje noge stati, da se mora sama skrbit za svoj život. Da se ustrajnu radu priuči, da lakše steče sredstva za višje naobraženje, počela je zarana radit za strance, pače više neg je od potrebe bilo. »
- idealista
« Branka bijaše djevojka oštroumna, logična i ozbiljna, al kraj svega toga ponešto idealistkinja. »
- iskrena
« Da gospodine i ja sam samo iskrena. Ja gorku istinu nisam mogla, nisam htjela zaodjenuti u slatke, dvojbene riječi. »
- domoljubna
« Takova žena bit će i bolja Hrvatica, jer stekav si naukom i radom samosvijesti, vidat će bolje rane svoje domovine, biti odvažnija, pa će i u kolu svoje obitelji radit za svoj dom, za svoj narod, uzgajat će djecu nekim svetim zanosom, nu, bit će prava hrvatska majka, koja će muža si bodrit na junaštvo, nipošto zavlačit ga u kukavštinu. U Zagrebu, u srcu naše domovine ima toliko hrvatskih obitelji kojih veže samo neka vanska sveza nipošto ljubav za posvećeno kolo domaće zadruge, ljubav za narod i domovinu, ljubav za sve čovječanstvo i što je u svijetu lijepo i plemeniti. »
- ne želi biti ničiji rob
« Zar nije robovanje kad moraš obijat i ova i ona vrata po gradu, kad moraš drhtat od hira svakoga razmaženoga gospodskog čeda, kad ne imaš nad njim vlasti, jer rekneš li oštriju riječ, rasrde se roditelji, otkažu ti. »
- poštuje svoju mrtvu majku
« Majko! Slatka majko moja! Pogledaj na me, na jedinicu svoju! Putnica sam, polazim u svijet, rastajem se s tobom, tvojim milim grobom! Kunem ti se da ću biti poštena, vrijedna dovijek, da će mi srce ostati plemenito do groba!
Poteškoće na koje nailazi Branka u Jalševu:
Kad je Branka došla u Jalševo, naišla je na negostoljubivu obitelj Šilić. Gospodin Šilić i njegova supruga, bili su učitelji u školi, ali vrlo primitivni ljudi, koji se nisu brinuli ni o školi ni o djeci. U Branki su vidjeli svoju suparnicu i pokušavali joj na sve načine napakostiti.
Dočekali su je u otvorenoj « kočiji «, njen stan nije bio uređen, već prljav i pun svinja i kokoši.
Većina ljudi u Jalševu su bili priprosti i neuki seljaci, primitivci koji su mislili da žena nije stvorena za intelektualca, već da stoji u kući , odgaja djecu i čuva blago.
Kada su vidjeli da je Branka postigla velike uspjehe sa djecom, onda su uputili pismo u novine, u kojima su Branku oblatili, kako bi je iz sela istjerali.
Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini:
Položaj intelektualaca u primitivnoj sredini je bio veoma težak. Seljaci su smatrali da je ulaganje novca u školu i učitelje bacanje novca, i da « glupu i prostu « djecu ne treba ništa naučiti, već samo kako da se brinu o svom imanju i blagu. Diploma im nije značila ništa, a naročito ne diploma jedne žene. Oni su uvijek radili po svome i svaka osoba koja bi predložila nešto bolje za selo , a u to je trebalo uložiti i novaca i truda, za seljake je bila neprijatelj.
Učitelj koji se s djecom ponašao kao da su mu ravna, i pri učenju nije upotrebljavao šibu, po njihovom mišljenju djecu nije mogao ništa naučiti.
« « Ona da govori s djecom kao da su joj ravna, u njezinoj školi da ne ima ni palice ni šibe, što je ipak potrebno da se djeci zarana istjeraju zle navike, naravski je da je se djeca nimalo ne plaše, i potom ne može biti nikakva napretka. »
Osobni dojam o djelu: Djelo mi se veoma svidjelo, jer se u njemu opisuje hrvatska djevojka, koja voli svoju domovinu, bori se za nju, a koja je ujedno i vrijedna, dobra, plemenita, poštena i puna ljubavi. Težak je život prošla da bi ostvarila svoje ciljeve i na kraju je svojom upornošću i uspjela. Naročito mi se sviđa sretan završetak knjige u kojem Branka napokon pronađe čovjeka kojega voli, koji voli nju i ostaju zajedno.
Fabula
Uvod
Upoznajemo se s djevojkom Brankom i njenim životom. Upoznajemo se i s njezinom prijateljicom Herminom kojoj će Branka u daljnjem tijeku knjige slati pisma. Saznajemo da je Hermina položila ispit za učiteljicu. Branka je vrlo pametna i spretna, zna svirati klavir, lijepo crta, izvrsno veze, zna govoriti francuski.
Zaplet
Branka želi postati učiteljicom i to na selu ili u nekom nevelikom mjestu. Hermina joj govori da je to robovanje, ali Branka je čvrsta u svojoj odluci. Ona želi raditi za opće dobro naroda. Brankin otac je poginuo u građanskom ratu u Americi. . Branka se sprema za odlazak na svoje radno mjesto u Jalševo i jednog dana odlazi vlakom. Ona dolazi u selo tamo se upoznaje sa osobama u školi. Škola je stara i u ruševnom je stanju. Branka je odlična učiteljica i svi mještani su toga svjesni, no neki zli ljudi pišu članke po novinama kako ona nije dobra učiteljica.
Vrhunac
Branka dobro uči svoju djecu i to pokazuje pred svima na ispitu. Dobiva ponudu da se vrati u Zagreb i da tamo bude učiteljica, ali ona je zavoljela ovo mjesto, njegove žitelje i na kraju svu tu djecu stoga ne želi otići. Ona piše mnogobrojna pisma Hermini. Priča o svom životu u tom mjestašcu.
Rasplet
Župnik objašnjava Branki zašto se mora udati za grofa belizara. Ona isprva ne priznaje to njegovo mišljenje, ali ipak shvaća da župnik ima pravo. Branka se udaje za grofa Belizara.
Bilješke u tijeku čitanja
-Branka je vrlo lijepa, marljiva, vrlo pametna djevojka i to mi se sviđa
-stalno je pisala pisma Hermini i obavještavala ju o napretku njenog života
-lijepo je to što su žitelji dobro primili Branku
-sviđa mi se što se Branka udala za grofa Belizara
-ne sviđa mi se to što u knjizi ima puno starih riječi pa se treba potruditi da bi se razumjela knjiga
Mjesto radnje
Na početku knjige se spominje Okić. Radnja se prvo odvija u gradu, a onda postepeno prelazi na selo, tj. Jalševo. Branka je živjela u Vlaškoj ulici, kod crkve sv. Petra, sjedila je kod prozora i marljivo vezla. Branka je morala tražiti posao izvan Zagreba, jer u njemu više mjesta nije bilo. Brankina majka je umrla i bila je pokopana na Petrovom groblju; na humku se dizao drveni križić, na kojem je visio uveli vijenac, pokriven snijegom. Do Jalševa se morala voziti i kočijom jer je vlak bio predaleko od mjesta. Vozili su se kroz visoke planine. Put kojim su išli bio je uzak i opasan. Jalševačke ulice bile su popločane kamenjem. Trg je bio mali, sred kojeg stajaše zdenac među dva jablana. Škola je bila u ruševnom stanju. Stupići trijema stranom su nagnjili, stranom od crvi rastočeni, pa ti se mogu svaki čas srušiti na glavu. Brankina soba u kući uopće zapravo nije ličila na sobu; pusta, prazna komora. Vapno po stijenama bilo požutjelo, naokolo po tavanicama visjela paučina, pod blatan, a peć na više mjesta probušena. Soba je imala samo jedan-za sada razbijen-prozor. Grof Belizar je imao kuću u Beču. Branka je često svoje učenike vodila na osamljeno mjesto u šumi i tamo ih podučavala. Tamo su se djeca mogli napiti izvorske vode.
Vrijeme radnje
Bila je jesen. Branka je Hermini uzastopno slala pisma. Baka cijelu noć nije spavala zbog brige nad unukom. Kad je Branka odlazila u svijet već je bila zima i bilo je studeno. Branka je nekoliko puta razgovarala sa župnikom i on joj je savjetovao što da radi i kako da se ponaša. Opet je došla jesen, najljepše doba godine u Hrvatskoj. Radnja knjige se odvijala u 19. st. u doba Bachovog apsolutizma. To možemo zaključiti po tome što je Šenoa živio u to doba.
Likovi
Branka
Imala je oko sedamnaest godina. Bila je tipično gradsko dijete, glatke crne kose, i osobito sjajnih vrlo pametnih očiju. Željela je postati učiteljica. majka joj je umrla. Često je sjedila pred prozorom i marljivo vezla. Nije mogla dobiti mjesto učiteljice u Zagrebu pa je pošla u Jalševo. Uzastopce je pisala pisma Hermini. Njena je soba u školi izgledala na svinjac, a ne na sobu učiteljice. Svoje učenike je vodila na osamljeno mjesto u šumi i tamo ih je podučavala raznim stvarima. Voljela je svoju djecu. Puno je razgovarala sa župnikom. Na kraju svega se udala za grofa Belizara.
Hermina
Ona je bila Brankina prijateljica. Položila je ispit za učiteljicu, ali to nije bilo iz ljubavi prema zvanju nego zbog prisile za razliku od Branke koja je to radila iz ljubavi. Često je od Branke dobivala pisma u kojima je Branka opisivala svoju okolicu svoj način života. Ohrabljivala je Branku sa svojim pismima.
Tema
Brankin život i odlazak u Jalševo. Tamo je bila učiteljica i tom je zvanju posvetila život.
Stil
Ovo je roman. Pošto je davno pisan ima puno arhaizama i starih, nepoznatih riječi.
Osnovna misao pisca
Ovo je roman. Govori o životu jedne mlade Zagrepčanke koja želi postati učiteljica. Ona je vrlo inteligentna i to joj uspijeva. Problem je u tome što u Zagrebu više nema mjesta. Ona mora ići u Jalševo, jedno malo selo. Oprašta se od svoje umrle majke i odlazi. Tamo doživljava razne neugodne stvari. Djeca su ju zavoljela, a i ona je njih. Branka također ima prijateljicu Herminu kojoj stalno piše pisma i objašnjava joj što se s njom događa. Vrlo je spretna i jako dobro uči djecu. To je i dokazala na ispitu pokazavši što sve djeca znaju. Ona je djecu odvodila na osamljena mjesta u šumi i tamo ih je podučavala. Problem je u tome što se neki s tim ne slažu i pišu po novinama razne za Branku ponizne stvari. Branka se ipak ishrvala sa svim poteškoćama i pridobila povjerenje mještana. Puno se savjetovala kod župnika. Župnik joj je rekao da se uda za grofa Belizara no ona u početku to njegovo mišljenje nije poštivala, no ipak na kraju je popustila i udala se za grofa Belizara.
Tema: Brankin život
Osnovna misao: Pravda i ljubav uvijek pobjede
Likovi: Branka, Hermina, grof Belizar, Marić, župnik Šilić, Šilićka i dr.
Vrijeme radnje: XIX stoljeće
Mjesto radnje: Zagreb i Jalševo
Sadržaj:
U Vlaškoj ulici živjela je djevojka po imenu Branka. Nije joj bilo više od sedamnaest godina. Bila je vrlo lijepa i vrijedna. Jednog dana dok je plela papuče došla joj je u posjet prijateljica Hermina. Počele su pričati o raznim stvarima. Branka je htijela biti učiteljica. Na kraju razgovora su se oprostile i Hermina je otišla kući. U to vrijeme, djevojke su morale biti učene o svim stvarima. Branka je bila baš takva. Imala je težak život, otac joj je bio trgovac. No prokockao je cijelo imanje i na kraju poginuo u američkom građanskom ratu. Majka joj je umrla pa ju je odgojila baka. Budući da joj ljudi u Zagrebu nisu bili dragi, htjela je otići. Jedne noći o tome je razgovarala s Herminom. U njihov razgovor ukljućio se i mladi gospodin Marić. Budući da je Marić bio dosadan Branka i Hermina su otišle.
Kada je Branka došla kući, baka joj je dala neke papire. Saznavši da nije dobila mjesto učiteljice pala je u očaj. No slijedećeg jutra sve je bilo dobro, u posjet joj je došao Marić. Branka je prema njemu bila hladna sve dok je on nije zaprosio. Nakon kraćeg razmišljanja odbila ga je. Marić je otišao. Branka je i dalje slala molbe za učiteljsko mjesto, ali ga nije mogla dobiti. Za to vrijeme Marić je sve više želio imati Branku. On je također bio učitelj, ali je prezirao to zvanje pa je postao činovnik i špijun. Sve mu je polazilo za rukom osim osvojiti Branku. Zato je svom snagom radio da Branka ne dobije to mjesto. Lagao je ljudima da je Branka zla, a svećeniku je rekao da je nevjernica. No, kao špijun je nešto morao riješiti pa je otišao iz grada. Za to vrijeme Herminin otac je pomogao Branki da dobije mjesto učiteljice u Jalševu. Branka je obećala baki da će i nju dovesti ćim se smjesti. Marić nije mogao vjerovati kada je saznao da je branka u Jalševu. Čim je stigla Branka je napisala Hermini pismo o tome kako je putovala, kako se smjestila i kakvi su Jalševćani. Nedugo za tim Branka je poslala Hermini i drugo pismo. U njemu je pisala o glavnim ljudima iz Jalševa. Došlo je proljeće. Jednog dana sa župnikom i načelnikovom ženom, Branka je posjetila stari grad, kojega je posjedovao grof Belizar, koji inače živi u Beču. Iako je bio Hrvat majka ga je odgojila potpuno drugačije. Župnik je Branki i načelnikovoj ženi ispričao mnogo stvari o Belizaru. Kada je župnik završio priču vratili su se u selo. U lipnju je Brankina baka došla u Jalševo. Branka je odmah napisala pismo Hermini o tome kako se njezina baka snalazi u Jalševu, o početku školske godine i o mnogim drugim stvarima. Napokon, došla je i jesen. Grof Belizar se vratio na svoje imanje. Iz jednog razgovora sa župnikom grof je želio upoznati Branku. Jednom prilikom Jalševački učitelj Šilić, u novinama je objavio članak protiv Branke. To je Branku veoma pogodilo. Članak je napisao neki Šilićev rođak. Jednog dana grof Belizar pođe u lov. U šumi je vidio Branku s djecom. Župnik je nabavio dokaze protiv Šilića i njegovog rođaka. Belizar je obećao župniku da će se uz njega boriti dok ga ne oslobode optužbi. Branka je poslala Hermini pismo u kojem je pisalo o ispitivanju njenog i Šilićevog odjela. Bolji je bio njezin odjel. Branka je osramotila Mišocija i tako mu vratila za urotu koju je on skovao sa Šilićem protiv nje. Još istog dana, župnik je primio pismo upućeno na Branku. U pismu je bio poziv za Branku da bude Zagrebačka učiteljica što je branka odbila. Za jednog razgovora u šumi Belizar je župniku rekao da će zauvijek ostati u Jalševu. Isto tako je rekao da je iz Jalševa otišao zbog majke i zaljubljenosti u neku groficu. No, ispalo je da ta djevojka ima sina. Poslije razgovora otiši su u Belizarov grad. No, jedne večeri u Belizarovu gradu u prisustvu svih seljana, Belizar je zaprosio Branku. Branka ga je odbila zbog čega je tugovala. Ipak na nagovor župnika, Branka je na kraju pristala i udala se za grofa Belizara.
Post je objavljen 20.02.2007. u 02:11 sati.