Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/guess21

Marketing

Coloseum...pa...Žabica.....i.....večera na Rivi...

eh...opet početak....tko ga smisli...kad tako komplicirano započet...uf...

Juice-vodka....prva.....pa druga.....uh, već mi se vrti, al DOBRO JEEE!!!

sjedam u bus...umoran i totalka..
ne spava mi se...nestrpljiv...buljim u cestu i brojim kilometre...još malo...još malo...još
...
NAPOKON; Rijeka!!!
na tisuće maškara i još više ljudi i turisti...
Silazim s busa, zapalimo jednu cigaretu s raskom...odemo u najbliži kafić, sjedamo i ispijamo kavicu...ja samo čekam onaj pravi sms...

mobitel zvoni...sms..."može Žabica?"
iste sekunde oblačim jaknu, uzimam torbu i put pod noge...guram se u gomilama na putu do žabice... još malo..........evo mene na žabici......tražim, tražim......
i eto...nakon kojih 7-8 dana....vidim ga....in live...naslonjen na bijeli zid....crna majica...traperice....kosa svezana u rep.....uf.....
hodam prema njemu...duboko udahnem...srce lupa...
dođem do njega...pružim ruku...toplo.....padne zagrljaj....
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
weeeeeeeeeeeeeee
...........................
i tako, šetali mi, pričali.....zabavljali se.......ogladnjeli.....u Mc'Donalds....otišli na rivu, sjeli na mol i večerali u prekrasnom pogledu na more.........i brdom smeća u vodi....ali ok...meni je bitno da je tu....kraj mene.........u tom sam trenutku zaželio da se nikad više ne moram vraćati doma...
...........................

u hodniku.....napet sam ko puška....nervozan....drhtim....hvata me za lijevi rukav....
okrenem se i padnem u njegov zagrljaj....NAPOKON!!!
dotaknu nam se usne....poljubi me nježno....uh...
njegov topao i mek dodir....i sad se naježim....
isplatilo se čekati...ok, 7-8 dana, ali ipak...
..........................
predivno!!!!!!!!
..........................
eh...došlo i ono što sam poželio da se ne dogodi......došlo vrijeme za odlazak kući...suzdržavam se suza pred njim....
zagrlim ga čvrsto.....i zapamtim to....da se sjetim kako me grli...
..........

odlazim, okrenem se i gledam kako odlazi kroz vrata....
stavljam mp3 u uši....i pjevam...veseli....
dolazim na bus, sjedam.....raska pita kako je bilo....ja kažem:" vraćam se uskoro...."
pojačam glazbu, naslonim glavu na prozor....padne suza....i gledam kroz mrak...divnu svjetlost...u centar grada...i obećajem sebi da ću se vratiti....
........................
Vratit ću se....opet....i nadam se jednom zauvijek...

Volim te....

Post je objavljen 19.02.2007. u 22:56 sati.