Noćas...
Još jednom došla sam ti u snove, anđele... Našla sam te na granici Sna i Jave, gledao si u mene i po prvi puta opazio si me... Dolazila sam i ranije, toliko puta... Ali sanjao si, anđele, a ja sam te ljubila u usnule oči i grlila te nježno da te ne probudim... Prstima ti lagano prolazila kroz kosu... Jesi li se ikad zapitao zašto se budiš s mojim imenom na usnama i zašto ti se čini da bila sam tvoj san??? Jesi li se zapitao zašto me ponekad osjećaš kraj sebe??? Da obratiš pažnju, možda bi mogao čuti korake moje duše, osjetiti moj dah... Uvijek sam uz tebe, anđele...
Noćas...
Još jednom sam molila zvijezde da mi pokažu put... Molila sam vjetar da me svojim laganim krilima odnese tebi... I postala sam nešto više, preobražena u čistu Ljubav... Moja zadnja misao prije nego sam krenula u svijet s druge strane Snova bio si ti.
Dio moje duše krenuo je tebi, kao što to čini već noćima... Traži svoj dom u tvom zagrljaju... Taj dio koji te želi čuvati u snu i voljeti te... Beskrajno te voljeti, anđele...
Noćas...
Bila sam ondje. I bila sam stvarna... Stvarna isto toliko kao što su bili stvarni moji poljupci jučer... Stvarna kao što sam bila u svakom trenu kojeg smo proveli zajedno u ovih naših skoro pet mjeseci... Stvarna kao što sam stvarna sad, stvarna kao što su stvarne ove moje riječi...
Misliš li... Da sve je bio samo san??? Da sam bila tek priviđenje, materijalizacija tvoje ljubavi??? Ne, anđele... Bila sam ondje, za tebe...
Bila sam ondje, dovela me tanka nit čežnje za još jednim poljupcem... Bila sam ondje, bila sam u tvom zagrljaju... I ti si znao da sam tu...
Nestala sam s prvim tragovima zore...
Čim je sunce počelo bojiti nebo plamenim tonovima, a zvijezde se počele gasiti...
Ostavila sam onaj zadnji poljubac na tvojim usnama... Još uvijek ga osjećam... I krenula u novi dan u to hladno mjesto zvano Stvarnost...
Nedostaješ mi...
Ali i noćas ću moliti zvijezde da mi osvijetle put prema tebi... I danas ću moliti tanak srp mjeseca, njegovu luč da bude moj pratitelj... I danas ću moliti vjetar da me ponese, prozračnu i laganu, neka me vodi tebe, mojoj jedinoj ljubavi, mojem anđelu...
I noćas ću ponovo biti u tvom zagrljaju... Pazit ću da lijepo sanjaš... Noćas ću te ponovo potražiti, negdje na granici Jave i Sna...
I naći ću te anđele... Primiti te čvrsto za ruku i sa sobom povesti u neki drugi svijet...
Post je objavljen 19.02.2007. u 21:42 sati.