Danas sam, konačno nakon tjedan dana izašao iz kancelarije i otišao na teren. Prolazeći šumskim putem do radilišta, nailazio sam na rane vjesnike proljeća - žute jaglace. Rani jaglac ubrajamo među najranije proljetnice, jer cvate uoči proljeća, u veljači i ožujku, osobito na prisojnim položajima.
Niska je zeljasta biljka koja se pojavljuje u skupinama ili pojedinačno. Listovi su naborani, s natrag zavinutim rubovima, tijekom cvatnje dugi su 3 – 6 cm, a kasnije dosežu veće dimenzije. Na donjoj strani listova, na rubovima lista, cvjetnim peteljkama i rubovima čaške nalaze se do 2 mm duge dlačice. Dvospolni i polusimetrični cvjetovi su na tankim drškama, izlaze iz sredine lisne rozete. Sulatični svijetložuti cvjetni vjenčić je s 5 latica. Čaška je valjkasta i bridasta, sa zelenim i u gornjem dijelu žućkastim bridovima. Duga je 12 – 15 mm, sastavljena od 5 međusobno sraslih lapova. Poznati su oblici ranoga jaglaca s laticama različitih boja, od sasvim bijele (forma albi.or or)), do purpurne, crvene i ljubičaste. Postoje brojni spontani križanci s jaglacima (Primula elatior i P. Veris Veris)), a poznati su mnogi hortikulturni oblici, s izrazitim dekorativnim svojstvima.
Rani jaglac uspijeva u svijetlim listopadnim šumama i šikarama, na rubovima šuma, šumskim čistinama te drugim sličnim staništima. Proteže se od nizina pa sve do subalpskog vegetacijskog pojasa. Voli svježa, rastresita, hranjiva te neutralna do umjereno kisela humozna, pjeskovita ili kamenita tla. Ova poznata proljetnica danas je zbog masovnog branja ugrožena i prijeti joj nestanak. Treba istaknuti da je poznata u pučkoj medicini, jer korijen sadrži ljekovite tvari. Djelotvoran je čaj za liječenje dišnih puteva, a list je bogat vitaminom C.
Post je objavljen 19.02.2007. u 21:14 sati.