Otvaram oči i kažem odlazim…
Ma zašto bih te nosila na duši? Nema smisla.
Ratovali bismo zauvijek, a nikada pobijedili. Nema smisla.
Predugo si me krao. Nikad sebe davao. Krao.
Žudim najnježnijom strašću, poštuj moju samokontrolu.
Zar te moram voljeti zato jer ti mene voliš? Kakva je to tiranija?
Za tobom mi srce kuca tako tiho da ga ne čujem.
Za njim mi srce kuca tako glasno da ne čujem kako mi dozivaš ime.
Skupljam komadiće vremena potrošenog na tebe, zaista, previše, previše uludo potrošenog vremena.
Ova čudesna bol naše ljubavi toliko boli da pucam po šavovima.
Tražim destinaciju u koji bih sasvim tiho i neprimjetno mogla otići, ali ne uspijevam.
Svugdje si.
Oko mene. Pored mene. U meni. Na meni.
Valovi naše ljubavi tako snažno udaraju stijene razbješnjelog mora, da će se stijene istrošiti.
Crni si mi oblak na suncu sreće.
Vrijeme je da se rastanemo.
Hajde, idi. Znaš da te čeka. (raširenih nogu) XD
Crkni vrišteći mi ime.
Post je objavljen 19.02.2007. u 21:00 sati.