Za vodu uglavnom svi znamo koji su, ona ima tri agregatna stanja pa kad je u jednom od njih možemo je mirno udisati. U drugom nas uguši ako je probamo uzeti na dišne organe (a ribe ne! da ne povjeruješ!!!), dok s njom u onom trećem stanju možeš jedino i čovjeku i volu do srca doći, samo ako znaš sa ledenim šiljcima, ili je koristiti kao tupi predmet i napraviti isti rezultat samo ako si dovoljno jak za odvalit dovoljno velik komad leda i dovoljno jako zamahnuti. A točno se zna kad i zašto prelazi iz jednog u drugo stanje.
Međutim, sa istinom je drugačije, puno drugačije!!! Nit´možeš biti siguran koliko tih agregatnih stanja ima, niti u kojim uvjetima i iz kojih razloga će preći iz jednog u drugo, a još je gore što sve to skupa ovisi najviše o tome iz čijih usta izlazi. Jedna od tih istina je i to da je to tako otkako je svijeta i vijeka, što bi rekli naši stari, istina je i da je tako svuda po svijetu, ali ovo što se, i kako, prezentira na našoj nacionalnoj televiziji u informativnim, pa i u "otvorenim" kontakt emisijama (uzmimo na primjer samo onu emisiju "Otvoreno" od neku večer, kad je državni tajnik iz Ministarstva vanjskih poslova onako udarao šumom, dok su neki pokušavali ići drumom), kad je u pitanju bilo koja tema koja se odnosi na vodeće ViP osobe (čini mi se da je tu, naravno namjerno, izostavljen dio kratice koji je nekad u vicevima obvezno išao uz to: MiK) iz političkog života, već prelazi sve granice, te ne znam da li bi starinski komediografi, satiričari i drugi ini posredni kritičari suvremenih negativnosti u društvu uopće znali pod koju kategoriju podvesti neke likove, a mislim da su u književnosti jako kvalitetno i iscrpno analizirane i strukturirane različite vrste takvih uradaka.
Ako ima netko tko bi mi mogao pojasniti ovaj fenomen, ili dati definiciju nove vrste literarnog uratka koji bi nešto takvo obradio na književan način (a mislim da ima dosta dobrih stručnjaka koji znaju kako takvo "slovo" pretočiti u film, govornu ili pjevanu umjetninu, itd), molim da se javi komentarom, pa da zajednički probamo napraviti nešto, možda za kojih 100 - 200 godina (ili više, pogledaj Držića i ostale velikane od prije 500 godina, a da ne spominjemo vječne Grke!!!!!) i to bude iz dovoljne udaljenosti ocijenjeno kao nešto što je ipak bilo kvalitetno i u ovo vrijeme, samo nije prepoznato!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Vršim veliku nuždu (da l´sam ovim izrazom ublažio dio ove narodne, ili samo pojeo još veće ...?), a dobri smo si, a, narode????????????????
Post je objavljen 19.02.2007. u 20:12 sati.