Šta da vam kažem?
Da sam neka pretjerano mirna i slatka osoba?
E nisam!
Imam i ja, kao i svi mi žutu minutu, možda čak i sat, pa i žuti dan!
Ne znam je li uopće ispravno, i je li fer od mene da ju skrivam?
Trudim se, al ona opet ispliva...
Kako?
Ne znam...
Ponekad ima dana kada sam ljuta na cijeli svijet...
Kada me živcira sve...
Uvijek su mi govorili i učili me da treba biti iskren,
da se treba fer ponašati prema svima i svakome...
Al, kada malo bolje razmislim...
Mislim da skrivajući svoju ljutnju, skrivam svoje pravo lice,
te tako postajem dvolična.
Šta vi mislite o ovome?
Pogledajte malo prvu osobu do vas...
Kada se smije, kada razgovara s vama...
Koliko je iskrena, koliko to što radi, ona zaista želi raditi?
Koliko ima iskrenosti u svemu tome?
Pa napravimo onda, i jedan mali test na sebi.
Postavimo si nekoliko pitanja:
Jesam li i ja iskrena?
Bojim li se ponekada izreći točno što mislim?
Koliko sam hrabra?
Kakave su osobe s kojima se družim?
Jesu li one zaista iskrene ili je to sam privid za vanka?
Kako se one osjećaju iznutra?
U samoj svojoj srži?
Razmislimo svi malo o ovome...
Pozdrav
I javite mi se!
Pusa
P.S.
Rodice daraga!
Moram ti priznati da si me ugodno iznenadila,
drago mi je da bar netko ima tko vjerno sve ovo čita!
HVALA TI, to mi puno znači!
Kakvo je stanje sa mišićima, jel bolje?
Post je objavljen 18.02.2007. u 15:36 sati.