Pošto mi je cilj ne ponavljati se i ne ponavljati iste greške sa drugim subjektima ponovit ću nešto od prije ljeta davno minulog.
Prezirem ˝intelektualne˝ razgovore, kao što prezirem i one koji ih preziru. I one koji ih vode. Zar i sebe, kćeri? Ne, nikako ne. Ja ne vodim intelektualne razgovore. Ja ne vodim niti ˝intelektualne˝ razgovore. Da li je svaki intelektualni razgovor ˝intelektualni˝ razgovor? I obratno? Ja ne prezirem. Trudim se. Ako se trudiš onda to radiš i sve ide u kurac. Postalo je nemoguće zaspati prije 04.00.
Čovjeka koji je napisao kritiku novinara i njihovih radova nitko ne bi mogao optužiti da je jalan jer je oduvijek htio biti novinar a nije uspio. Novinarom zaista može postati svatko.
Ponavljanje je majka mudrosti. A ja želim ne ponavljati se. Zbunjena sam.
Počela sam razlikovati skitnice na cesti i više ne bih sa svakim vodila razgovor. Težak život ipak ne znači nužno i čisto srce.
Svi vrište da nisu površni ali ipak bi jebali naslovnice. Ne svi. Skoro svi.
Naučila sam da su rečenice koje počinju sa ˝nikada˝ ili ˝uvijek˝ gotovo uvijek netočne. Hahaha. Da.
Ništa mi ne znače godine, zapravo. To je samo neka igra koju su me ljudi naučili igrati pa se prilagođavam jer je to okej u društvu.
Fora. To je jebena riječ koju sam pokupila od nekoga. Fora.
Post je objavljen 18.02.2007. u 18:24 sati.