Marketing
25.12.2006.-One hell of the night!!!!
Prvi dio...
E ovo je stvarno bila paklena noc!!!
Ma jednostavno ludo!!!!
Negdje oko 21 h sam krenula iz dvorca, naravno prekrivena plastem nevidiljivosti koji mi je James posudio prije odlaska…
Sve je bilo oke, dok nisam dosla do lovocuvareve kucice koja se jedva vidjela od magle…
Toliku veliku maglu, vjerujte mi, jos niste vidjeli!
Stavarno se nije vidio ni prst pred nosom!
Mislila sam da cu se uspjeti nekako provuci s plastem nevidljivosti kroz sumu, ali to jednostavno nije bilo moguce…
I tako sam ga lijepo spremila u torbu koju sam nosila sa sobom…
Neko vrijeme sam pokusala hodati bez svjetla ali magla je bila jednostavno pregusta tako da sam morala « upaliti » svjetlo…
Pomislila sam « Lumos » i svjetlo na stapicu se upalilo…
Neko vrijeme sam hodala stazom i usput se malo padala preko granja, ali onda sam shvatila da je sve to uzalud…
Inace znam koji je put do kraja sume, tj. koji je najsigurniji put do kraja sume, ali ovaj put nisam znala ni gdje sam a kamoli kojim putem treba ici..
Bila sam potpuno izgubljena i sama usred Zabranjene sume!!!
Nisam znala sto uciniti!!
Mislila sam, da pozovem Toma? Da vicem upomoc? Da sjednem i cekam da me neka zvijer pronade i rastrga??
Bilo je uzasno!
Nisam se mogla dezapartirati jer sam jos bila u podrucju Hogwartsa, a nisam se mogla ni pomaknuti zbog magle…
I tako sam sjela na pod…
Vrijeme je prolazilo, ali magla se nije povlacila, naprotiv, postala je sve jaca i jaca!
Sigurno je proslo i nekoliko sati otkad sam krenula iz Hogwartsa tako da se Tom vjerovatno zapitao gdje sam…
Naime, dogovorili smo se da cu biti u dvorcu negdje oko 22 ili prije…
Cijelo vrijeme dok sam bila u sumi cuo se nekakav cudan zvuk…
Nekakvo potiho cviljenje…
Nisam bas mogla razaznati od koje je zivotinje to zvuk, ali sad kad razmislim, to mozda uopce ni nije bila zivotinja…
Odjednom je sve utihnulo…
Nekoliko trenutaka nista se nije culo, ni vjetar ni cviljenje…
Samo je moje srce ubrzano kucalo…
Tada je cijelom sumom odjeknuo prodoran, neprirodan zvuk!
Nikad nisam cula nesto slicno!
Stvarno je bilo uzasno!!!
Dosad nisam htjela zvati Toma, jer sam se previse bojala da ce ga otkriti, ali ovo je prevrsilo svaku mjeru…
Zatvorila sam oci i misila na njega…
Nista se nije dogadalo…
Potiho sam izustila njegovo ime, ali ni tada se nista nije dogadalo…
Pa koji se vrag dogadao?!
Kad god bih to napravila on bi se pojavio, ali ne i ovaj put…
Nesto nije bilo u redu…
Tad je nesto zasuskalo iza mene…
Naglo sam se okrenula i vidjela da je to samo mala vjeverica…
Odahnula sam i nasmijala se…
Kad sam se ponovno okrenula iza mene nije stajala vjeverica nego najgora sablast koju sam ja ikad vidjela!
Imala je dugo ocnjake i jos duze kandze!
Njegove oci bila su totalno neprirodne!
Ma ne mogu vam ga ni opisati!
Nema rijeci za takvo sto!!!
Vrisnula sam jaaako glasno!
Kroz sumu se cula jeka mog vriska…
Ta zivotinja ili sto je vec skocila je na mene, a ja se nisam ni snasla!
Gadno me porezala preko cijele ruke, ali onda sam se zaderala:» Crucio!!!!»
Nista joj nije bilo!
Samo sam ju jos vise razljutila!
Glasno je zarezala i ponovno skocila na mene!
Ovaj put bila sa spremna i izmakla se njenom napadu…
Taj stvor se iznenadio kad je vidio da sam izbjegla njegov napad…
Podigla sam stapici i rekla-«Avada Kedavra!»
Stvor je bezivotno pao na pod….
Sve je bilo gotovo!
Nije ga vise bilo!
Nista mi vise nije mogao…
Kako je taj stvor umro, tako se magla pocela povlaciti…
Uskoro je uopce vise nije bilo…
Bila sam tako sretna sto je sve to gotovo da uopce nisam ni opazila posjekotinu na mojoj ruci koja je bila u prilicno gadnome stanju…
Jako je krvarila, tako da mi je pol majice bilo krvavo…
Krenula sam do kraja sume, a da to stvorenje vise nisam ni pogledala…
Nekako sam se dovukla do ruba sume i zadnjim snagama dezapartirala u dvorac…
Zadnje sto sam vidjela prije nego sam se onesvijestila je bio Tomov zabrinut pogled prema meni i mojoj krvlju natopljenoj majici……
Post je objavljen 16.02.2007. u 20:43 sati.