Svaka knjiga ima radnju, likove, zaplete, rasplete, napete, sretne i tužne trenutke. Pisac ju piše. Smišlja završetak, bilo sretni ili nesretni. I život je kao knjiga u kojoj ste vi pisac. O vama ovisi hoće li knjiga biti dosadna, bezlična, u kojoj je vrhunac radnje nestanak struje i tuga jer se televizor ugasio, ili napeta, uzbudljiva, pustolovna i humoristična priča.
Ono što želim reći je da sami odlučujete o svome životu. Vi ste u njemu gospodar. Birate ljude koji vas okružuju, događaje koji se zbivaju, osjećaje koji prevladavaju te, na posljetku, njegov kraj.
Ne vjerujem u sudbinu. Smatram da ju sami krojimo. Ako nam je loše, sami smo si napravili život takvim. Ako plačemo jer nas je ostavio dečko, sami smo pustili suze da teku. Ako nas je povrijedila ružna riječ, sami smo joj dozvolili da dopre do srca.
Samo je jedan osmijeh dovoljan da nam uljepša loš dan, samo jedan pogled da osjetimo sreću. Čak i ako nemate nikog pored sebe u danima kada se osjećate slomljeno iznutra, osmjehnite se sami sebi, mislite na nešto lijepo. Bit će vam bolje. Vjerujte, upalit će, samo je potrebno malo prakse.
Kada mi se spusti kamen na srce, pustim omiljenu pjesmu. Ona mi vrati osmijeh na lice, optimističan pogled i sreću, dakako. Jer to je moj život i ja odlučujem koje ljude u njemu želim. Ja odlučujem hoću li biti sretna ili tužna, gledati tv ili se zabavljati s društvom, postati spremačica ili doktorica.
Ja određujem što ću jesti za doručak, koliki će mi biti osmijeh i koliku ću plaću imati. Razmislite malo, zaista ju vi određujete. Vaš trud i uloženi napor. To je moj život i ja ću ga živjeti kako ja želim, po mojim pravilima i vjerovanjima. Ja pišem posljednju rečenicu u knjizi mog života.
Post je objavljen 18.02.2007. u 18:10 sati.