Iako se ove teme dotaknuh u jednom postu iz davnine, na prijedlog drage mi Aquarije , sad ću malo pobliže objasniti zašto u blogosferi koristim ime Oceana.
Uobičajena obilježavanja određenih datuma nisu nešto do čega držim, pogotovo do onih za koje smatram da su slika i prilika «elegantno» prikrivene manipulacije masama, no ono što mi je važno proslaviti su trenutci koji označavaju kraj (zahvalu) jednoga i početak (dobrodošlicu) drugoga procesa stvaralaštva. Bilo da se radi o procesima kod pojedinca, zajednice ili onih u prirodi.
Obilježavanje takvih trenutaka mogu proslaviti na razne načine; sama u tišini, s bliskim osobama u šetnji prirodom (na takav način stvaramo i nove trenutke vrijedne naknadnog prisjećanja), uz glazbu...
Rijedak, ali meni itekako snažan način obilježavanja važnih trenutaka je imenovanjem tog vremenskog razdoblja, bića ili predmeta. Ponekad to ime ostane poznato samo meni, ponekad ga koristim pred drugima. Na primjer, svi moji prijatelji znaju da je ime mog automobila Crvenkapica – e, sad zašto baš to ime i u kojem je trenutku nastalo – neću sada o tome...
Jasno pamtim trenutak i razlog odabira određenog imena za svoje suradnike; Darme the laptopa i Kvirka the photo maga. Slično je i s nekima od kućnih ljubimaca , tj. biljkama...
A zašto za sebe odabrah ime Oceana?
Dakle, radilo se o jednom razdoblju krajem posljednjeg desetljeća prošloga stoljeća u kojem su mi se događale čudesne stvari, događaji koji su me ispretresali, postavili u situaciju preispitivanja vlastite zbiljnosti i donošenja drastičnih odluka koje su mi počele mijenjati život iz temelja.
Osjetila sam da postajem drugačija, smjelija i što je najvažnije – iskrenija prema samoj sebi ( a time i prema drugima), s jasnijim ciljevima u životu.
E, sad, tu je promjenu trebalo obilježiti novim imenom. Zašto baš Oceana? Gore opisano razdoblje bilo je vrlo turbulentno. U jednom trenutku burno i dramatično, opasno za zdrav razum, ponekad je i sam životvorni dah dolazio u pitanje opstojnosti; u drugom bi se sve posložilo u mirnu, svrhovitu i kreativnu ljepotu življenja. Nije li i ocean pun takvih suprotnosti?
Drugi razlog je da, iako sam rođena i odrasla u unutrašnjosti, u okolišu potpuno suprotnom od mora i kamena, ovaj potonji me od djetinjstva privlačio. Činio mi se magičan, prostran do beskraja, lucidno slobodan, nesputan, neograničen, pravedan. Ocean je utočište čak i morima. Poželjela sam biti bliže takvim vibracijama, biti slobodna u svakom smislu te riječi. Tako je nastalo ime Oceana.
S vremenom je to ime postalo jednakim dijelom mene kao i ono što mi dadoše roditelji, kao ime i prezime zajedno. Istina, poslovne dokumente ne potpisujem sa "Oceana", ali sve ostalo (slikarije, osobne piskarije i sl.), pa i blog, da.
That's it. Zadatak izvršen.
Kome da ga prenesem...
Hm, hm....evo ovako: svima čije se ime nalazi u desnom stupcu s linkovima na blogove, a imaju želju podijeliti s bližnjima razloge nastanka svog imena kojeg koriste u blogosferi.
Post je objavljen 18.02.2007. u 14:04 sati.