Krist je bezuvjetna ljubav, oprost i sreća. Kada pomislim na to da je naš Krist bio mučen za nas i radi nas, osjećam se vrlo jadno. Danas na misi je svećenik rekao kako je Krist najviše molio za svoje mučitelje i oni su odmah, kada su sišli sa kalvarije priznali da je Isus- Sin Božji.
Svatko od nas bi po uzoru na našeg Gospodina trebao ljubiti svijet i ljude oko sebe. Kada razmišljam o tome, vidim kako sam daleko i koliko sam u biti nikakva vjernica. Često sam loše volje i često mi je teško podariti osmjeh, a kamo li što drugo. Znaju mi ljudi ići na živce i umjesto da u svakom vidim Krista, ja gledam i tražim mane ljudima. Kako takva uopće mogu biti dostojna da me Krist dotakne? Od kada sam se obratila, svakim danom izgledam sama sebi sve gora i gora. Kriste, pomozi mi, jer ne želim biti takva. Želim voljeti ljude, onako kako ih ti voliš. Želim u svakom trenutku biti spremna pružiti ruku i pomoći bratu ili sestri u nevolji. Želim moliti za one koji me ne vole. Želim ići tvojim putem Kriste, a tako je teško. Pomozi mi, jer bez Tvoje ruke i pomoći ja ne mogu dalje. Tako silno bih željela moliti u jezicima ( kao moja kćer), jer to je prekrasno, i još puno toga, ali ne mogu. Nisam dostojna....., samo reci riječ i ozdravi će duša moja.

Post je objavljen 18.02.2007. u 13:04 sati.