Bogumili, koje srednjovjekovni izvori nazivaju još i patarenima, krstjanima i hereticima, su kršćanska sekta istočnog podrijetla, gnostičko-manihejskog učenja, koju su najvjerovatnije bizantski vojnici donijeli u Europu. Oni su postojali tijekom srednjeg vijeka, najprije kao Dalmatinska crkva, zatim Slavonska, a najpoznatiji su bosanski patareni, članovi Crkve Bosanske. Oni su zastupali ideju Dualizma, s time da je sve materijalno što postoji na ovom svijetu zapravo djelo sotone, a da je Bog stvorio samo ono duhovno i nevidljivo. Odbacivali su sakramente, Stari zavjet, a od molitvi su priznavali samo očenaš. Nisu imali crkvenu hijerarhiju, a kao ekvivalent našem biskupu oni su imali djeda, svećenici su zvani gosti, a đakoni su bili starci. Pronositelji njihove vjeri su zvani strojnicima. Budući da su svojim učenjem ugrožavali hijerarhiju Katoličke crkve, ali i svjetovnih vladara, često su bili žrtve raznih križarskih ratova koje je inicirala Crkva i kršćanski vladari. Najvažniji simboli postojanja Crkve bosanske su stećci koji su razasuti po cijeloj Bosni, ali i po našim krajevima koji su u srednjem vijeku često potpadali pod Bosnu i Hum. Čini se da jedno takvo postoji i kod Koteza. Prije par godina postavljen je znak na cesti Vrgorac - Kutac koji upućuje na to groblje, i to je ustvari sve što je učinjeno na turističkoj promociji navedenog područja. Bogumilski spomenici na tom lokalitetu su jasno vidljivi, ali ne postoje nikakva objašnjena onog što vidimo, a da ne spominjem da su svi stećci stacionirani unutar privatnog vinograda, te putnici-namjernici koje ti ostaci zanimaju, dolaskom na groblje, zapravo ilegalno ulaze na tuđi posjed. Nažalost, u Vrgorcu se ništa nije učinilo da se ostaci kulturne baštine, koji se nalaze na privatnim posjedima, otkupe, arheološki obrade i turistički promoviraju. Ne radi se samo o arheološkim ostacima kulture bosanskih krstjana. Slično je i sa mnogim prapovijesnim gomilama koje su rasute po cijeloj Vrgorskoj krajini. No tu se ne radi samo o problemu sa novcem. Većina ovih arheoloških ostataka uopće nije znanstveno obrađena. Mnogi stručnjaci upozoravaju da je cijelo Zabiokovsko područje potpuno arheološki zapostavljeno. Zbog toga stalno upozoravam na potrebu da Grad Vrgorac izda natječaj za stipendiranje dvoje budućih vrgorskih studenata arheologije, i da ih se na taj ih način veže za Grad nakon što diplomiraju. Oni će svojim znanstvenim radom višestruko vratiti ono što je u njih uloženo. Stvarno je tragedija da toliki ostaci kulturne baštine na našem području leže zapostavljeni.
Post je objavljen 18.02.2007. u 12:33 sati.