Naprosto vam ne mogu opisati kakav je to osjećaj imati tuđu mačku pod okriljem svojeg idiličnog plafona u čijim se kutcima pauci na svojim svilenim nitima igraju Tarzana, a ružan im luster izigrava sunce im jebem, da im jebem.
Nakon što smo se četiri nezaboravna sata upoznavali, gdje sam ja izigravao instruktora za pišanje i sranje i nakon što se životinja pripitomila te je čak i spavala pokraj mene, jutros ustanem i neki mi čudan miris svojim molekulama uznemiri nosnice. Što je, o što je to, pitah se kao što se pravi Romeo pitao o kakav li je to ružan bršljan izrastao na balkonu njegove ljubavi, a ono, Julija bez krabulje. Što me u tom mirisu tjera da se vratim u prošlost i zateknem se u hramu kravljeg božanstva kako punim plućima udišem amonijačne pare netom olakšanih krava?
Je li to možda miris nečijeg urina? Mačjeg možda? Ma je li se to drago, čupavo biće pomokrilo u moj krevetac?
Ma jest, jadničak ima slab mjehur, buci-buci…
(ovdje slijede najogavnije psovke koje je ljudsko uho ikada čulo)
Post je objavljen 18.02.2007. u 11:26 sati.