Marketing
PI
"When I was a little kid my mother told me not to stare into the sun. So one day when I was six, I did...the next day I had my first headache."
- Max Cohen
cudan film.za pocetak,crno bijeli je,ali ne klasicno,nego boye/umori oci...radi se o matematicaru Maxu(druga slikica jel) koji,nakon sta cijeli zivot pokusava u prirodi naci dokaze matematike,i usput upadne usred rata izmedu zidova i ljudi s Wall streeta za broj od 216 znamenki,koji svaka strana zeli iz vlastitih razloga,a on je jedini koji ga zna,malcice poludi... prica je dosta dobra i jednostavna,film je morbidan (prvo vidi lika kojem ide krv iz rukava,a kada ga slijedi dodje do stepenica na kojima je mozak,pocne ga poukat,ili cinjenica da ima muhu u glavi i pokusava ju izvadit...),glumci potpuno nepoznati,osim jednog,koji je glumio starog matematicara,Maxovog prijatelja Sola Robeson,koji se odrekao matematike nakon srcanog udara...(treca slika, gospona bute prepoznali iz Oza di je glumio Antonia Nappu...)
a glazba...boze. ovako dobar i prepogoden sountrack nisam dozivjela od requiema...sam...ah pogledajte ga deca draga.
Post je objavljen 23.02.2007. u 10:38 sati.