„Svi čekaju Svjetlosti! Boj se! Ne boj se!“ (Rammstein, Die Sonne)
Radikalni ateistički (bolje reći – antiteistički) liberalizam kancerogena je ideologija čiju metastazu generira virus seksizma, ideologije koja je unosila, unosi i unosit će nemir do kijametskog dana. Rodila se kao opozicija činu naših praroditelja, Adama i Eve, neka je mir Božiji s njima, činu prekrivanja stidnih mijesta jedno pred drugim. Pa, ako je vjerovati mišljenju da sotona ne postoji po sebi, niti je stvoren, nego je samo „čitanje Božijih upisa, ali čitanje odzada“, onda nam ništa drugo ne preostaje do da zaključimo da je seksizam produkt đavoljeve mašinerije, možda najskupocjeniji. Ne možda, sigurno!. (Ne bojte se, promiskuitetni, Bog oprašta! Opaska: ovaj post nije lekcija iz ćudoređa nego putokaz za Ratnice i Ratnike Svjetlosti, ruka podrške manjini.)
Živimo u haosu, koji je veliki profesor Dževad Karahasan tako sjajno poistovijetio sa onim iz vremena u kojem je Zapadna Crkva zanijemila pred Erazmusom Roterdamskim i njegovim / novim prevodom Biblije, kojim je počela epoha humanizma i relativizacija odgovora dovoljnih da smire tadašnjeg čovjeka. Uzrok anksioznosti postmodernog mister-građanina, isti je kao i onaj koji je uznemirio srednjevijekovnog Evropljanina: nesigurnost u recentne odgovore na suštinska pitanja čovjekova postojanja. Danas niko pametan ne moža reći: „Ovako treba!“ Danas, uvjeren sam, radost života mogu osjetiti samo oni koji – ne prestaju Sanjati i vjerovati u bajke.
Razlika između epohe humanizma i ove naše, tzv. postmoderne epohe je fantastična – tadašnji čovjek je pravio greške tražeći, današnji sam sebi skače u stomak misleći da se više nema šta reći. Kasni srednjevijekovni Evropljanin je preuzimao odgovornost za svoja (ne)djela, današnjem je cinizam vrhunska intelektualna i estetska vrijednost. Zato se prije nekoliko vijekova čitala Biblija, a danas polemike intelektualnih nedonoščadi na stranicama "BH Dana" i "Slobodne Bosne"; nekoć se bezuslovna ljubav slavila Petrarkinim stihovima, danas... Danas žene sigurnost vide u vlastitoj bestidnosti, a muškarci su prestali preuzimati odgovornost lidera i Zaštitnika svoje „druge polovine“; lakše je biti pastuh nego Muškarac – svi mi muškarci imamo penis, a žene iskonsku potrebu za Zaštitnikom, i komunikacijom s njim u kojem govor tijela jeste part of all.. Ne i jedini, dakle.
Kakva je veza između anksioznosti i seksizma? Suštinska (ne "forjdistička"!) Ja je neću ovdje razvijati niti dokazivati, kad to budem radio napisat ću knjigu, a ovo je moj blog, post, my space, u kojem ne moram znanstveno hladno dokazivati i opovrgavati; ovo nije sociološka studija, nego moj blog, moja „Ponuda koju ne možete odbiti“ jer su njene sastavnice i moje emocije, nade, strahovi... i kroz nju želim reći da...
...da je ovo muški svijet, pa su za sve zlosti i boli (ne)ostvarenih Dvojina krivi – muškarci, jer se boje ženskog pogleda na svijet, boje se njene Bogom date seksualnosti, njenog izravnog doživljaja Života i Svijeta. Boje se njenih očiju, jer joj je čednost jedan od rijetkih dokaza da su u temelju naših „Biti!“ ugrađeni transcedentni principi. Boje se odgovornosti za Dobro u sebi, jer je jedini garant duhovne relevantnosti Sna – Bog; kojeg ne vidimo! Muškarac je uplašen, a žena, u nastojanju da ga ne izgubi – pomalo glupavo počela vjerovati da falus i jeste jedino što je na muškarcu vrijedno. Da je jedino vrijedno, u općem smislu. (Rijetke su ovakve žene.)
A, i međunožje nam (muškarcima) ne da mira! Pa smo malo zbunjeni. Lakši put linija je manjeg otpora: uvid da „one hoće isto što i mi“, pa što da ne pustimo na volju našim – potrebama! U pomoć nam stiže Lacan (parafraziram): „Govor tijela jedini je koji se apsolutno razumije.“ i mi, sretni što imamo znanstveni dokaz, kažemo: „Ju-piiii!“ I još smo „kul“ i.... hahahaaaa „seksi“, što vlastiti animalizam utemeljujemo u, ni manje ni više nego znanstvenim činjenicama, koje – vidimo.
A, problem nije u seksualnosti, nego u (ne)vjerovanju. (Ne)vjerovanju u Boga! Problem je u fragmentarnom čitanju naše Opstojnosti. A i kako bismo drugačije unutar Haosa, nego fragmentarno? Mislim, ko ima petlje danas da kaže da je protiv demokratskog liberalizma i „Povelje o ljudskim pravima“ (nigdje nikakve povelje o ljudskim obavezama, btw), kojom je dozvoljeno – sve! Ne diram te, ne diraj me i sve OK. Ti u svoju, ja u svoju – čahuru. I ne diraj mi čahuru! Zgazit ću te! Domovinu – „Možeš napadati, baš me briga, imam hrvatski pasoš!“; porodicu – „Pa ko još danas vjeruje u njene vrijednosti: ožeži!“; roditelje – „Tata je samo Vrhovni Označitelj, a zbog mame imam neriješen Edipalni kompleks; oni me ne razumiju, poslat ću ih u starački dom.“; Moju suprugu, moga supruga – „Stvarno je nesuvislo ne ispitivati granice seksualnog zadovoljstva; dođite kod nas, na zabavu - let’s have a fun!“; moje ideje, principe, Snove – „Tja, ne budimo djeca!“ Ljubav – „Ah... Jooooj... Aha – poistovijetimo je sa seksualnošću :)”
(Sve je OK… I Adler, naravno, uživa u slobodama koje zarobljavaju naše duše, gase naše dozive Iskona, ali činim to u mjeri dovoljnoj da ne padnem u zamku bijega od svijeta ovakvoga, ne prelazim granice koje će skrnaviti moju Ličnu Legendu – da, u pravu ste: nisam promiskuitetan. Vjerujem u čednost, vjerujem u svetost seksualnosti!)
Muškarci su krivi što žene to prestaju biti, jer budućim majkama ne ostaje ništa drugo do put zvani – part of! Muškarci su krenuli prvi, a one ih slijede, instinktivno valjda. Zato kažem da smo mi (muškarci) krivi. Muškarac je prvi prestao vjerovati u bajke, i naredio ženi da to isto ima učiniti; u protivnom neće zadovoljiti njene tjelesne potrebe! Nemoćna, prihvatila je naredbu! Svedena na seksualni objekt, prestala je čekati princa na bijelom konju. Poglede u nebo, počela je mijenjati skidanjem komada po komada odjeće sa sebe, danas je ona – bestidna. Ne zato što je od Edena grješna, nego zato što je njen instinkt za Očuvanjem usavršen i zna da drukčija neće biti prihvaćena od mužjaka, koji su samo to; a želi biti majka. Zato će pregaziti svakoga koji naiđe na njen put, a ne usvaja temeljne postulate inačice seksizma, koja se zove – mačizam! Ali ne odmah: na trenutak – stat će, začuditi se, malo obradovati, u trenutku egzaltacije reći mu “da je divan”, ali… Neće mu vjerovati i krenut će dalje mimo ili preko njega. On, ne bude li dovoljno jak da ipak vjeruje u Ličnu Legendu, da ostane Ratnik Svjetlosti – ostane u uvjerenju da je bez druge polovine nepotpun kao Autentično biće, ne samo kao mužjak – izgubit će sve bitke. Zato se mora dalje boriti, u ime Bog, Ljubavi i Sna. Budemo li čekali, braćo moja, živjet ćemo u permanentnoj nesigurnosti. Zato, trebamo ići dalje, tražiti… Lično, idem težim putevima i gledajte na kakve darove nailazim. Slobodno, otvorite srce. Erekcija sama od sebe dolazi, ali srce se odlukom otvara! Ako ga imate – srce; znam da imate kitu, čestitam! Ali, srce, srce... Srce otvorite, pussycats!
Nemoćna, žena je poslušala muškarca i krenula u ostvarnje anti-primordijalne misije u kojoj je postala glavni lik i… Ne pitajte “Who killed Mr. Moonlight”, nego pogledajte šta smo napravili: