Marketing
Jelena i Božo
Prateći državno prvenstvo u full contactu dvoje natjecatelja mi je upalo u oko: Jelena Radoš, članica zadarskog kluba "Sveti Krševan" i Božo Perišić član splitskog kluba "Pit Bull".
Jelena Radoš
Igrom slučaja, na web portalu "Profightstore", objavljen je interview s Jelenom Radoš, pa da ne izmišljam toplu vodu, evo prenosim što je s Jelenom razgovarao Željko Kapelari:
Na netom završenom državnom seniorskom kickboxing prvenstvu u full contactu održanom u Omišu dvije medalje osvojili su i predstavnici zadarskog Svetog Krševana predvođeni trenerom Nenom Mitrovićem. Srebrno odličje uzeo je Luka Bjelanović dok je Jelena Radoš osvojila zlatno odličje a ujedno je proglašena i najboljim borcem prvenstva. Jelena se kickboxingom bavi nepunu godinu i pol a iza nje su većizvrsni rezultati. Uz ovaj naslov državne seniorske prvakinje Jelena u svojim vitrinama ima i svjetsko juniorsko zlato sa prvenstva koje je bilo održano u Benkovcu i Zadru te niz odličnih rezultata na natjecanjima širom Hrvatske. Za početak Jelena predstavi se našim čitateljima malo bolje?
- Rođena sam 20. 12. 1988. godine. Maturantica sam Gimnazije Jurja Barakovića u Zadru i nakon završetka srednje škole namjeravam u Zagrebu upisati studij prava. Naravno, htjela bih i dalje nastaviti trenirati kickbox ili boks i nastupati sa Sveti Krševan.
Nešto više o nastupu u Omišu?
- Nastupila sam u kategoriji do 56 kg u kojoj su uz mene bile još dvije cure, Matea Malec iz Popovače i Marija Malenica iz splitskog Pit bulla. U polufinalu sastala sam se sa Malenicom koju sam pobijedila tehničkim nokautom u drugoj rundi a i prije toga bila su dva brojanja za Malenicu dok sam u borbi za zlato po treći put naletila na Mateu Malec. U meč sam ušla iznimno motivirana i na kraju sam došla do uvjerljive pobjede i naslova državne prvakinje.
Sada nakon povratka iz Omiša, nastavljaš sa treninzima?
- Nema odmora iako je sljedeće natjecanje na koje bi trebala ići tek krajem trećeg mjeseca kada bi se u Puli trebalo održati državno prvenstvo u boksu. Želim se okušati u boksu, mislim da bih i tu mogla postići dobre rezultate. Treniram svaki dan izuzev nedjeljom dok su subotom na rasporedu sparinzi sa ostalim curama iz kluba a u zadnje vrijeme počela sam sparirati i sa dečkima.
Kakva je atmosfera na treninzima?
- Super, društvo je odlično. U posljednje vrijeme treninzima se priključilo još nekoliko cura tako da je stvarno veliki užitak trenirati u takvoj atmosferi. Također, i trener Mitrović uvelike pridonosi toj atmosferi, sluša nas, ha, ha.
Što te je nagnalo da se baviš jednim borilačkim sportom?
- Nemirnog sam duha, odmalena sam se bavila sportom a na to me oduvijek poticao moj otac. Tražio je da budem uvijek u pokretu a ne statična. Tako sam jedno vrijeme trenirala odbojku, košarku, te plivanje, međutim, došlo je do zasićenja. U kickbox sam došla zahvaljujući bratu koji je već prije mene došao u klub kod Nene Mitrovića. Došla sam s njim na jedan trening, svidjelo mi se i ostala sam.
Prije početka borbe, o čemu razmišljaš, je li strah prisutan?
- Strah je uvijek prisutan ali samo prije početka meča. Kad stavim svu opremu na sebe on nestane, to je ona pozitivna trema koja mora biti prisutna. Tijekom meča nastojim samo čuti riječi i savjete koje mi daje trener i što bolje ih prezentirati u samoj borbi.
Van dvorane?
- Sasvim obična cura koja se voli družiti sa svojim prijateljima. Netko bih možda pomislio da se i na cesti volim potući pošto se bavim borilačkim sportom. Nema šanse, to mi se nije nikada dogodilo, dvorana je mjesto za ispuhati se a ne cesta.
Neno Mitrović, trener KBK Sveti Krševan
- Što reći o Jeleni osim toga da je ona strašan talent za kojeg bi bila velika šteta da se i dalje ne nastavi baviti borilačkim sportom. U prilog toj činjenici idu i svi rezultati koje je ona ostvarila u kratkom vremenu koliko trenira kickboxing. Biti svjetski juniorski prvak, državni seniorski, nije mala stvar, ti rezultati jasno govore da se radi o velikom talentu koji sa dobrim radom može još puno toga postići. Sve je na njoj, ja sam uz nju i ukoliko i dalje misli ozbiljno trenirati bilo bi mi iznimno drago. Što se tiče samih njenih borbi, istaknuo bih da je jako inteligentna, odlično sluša sve što joj govorim tijekom meča i brzo reagira.
Božo Perišić
Meni novo lice u kickboxingu. Čim je počela borba, vidjelo se da to nije učenik Žaje, da taj nije sparirao s Pit Bulovcima. Brz, precizan, i prvenstveno odličan udarač nogama, odlična nožna tehnika. Pitao sam oko sebe, tko je taj i doznao - Božo Perišić, izvorno iz WTF taekwon-doa, član Pit Bulla (kada se natječe u kickboxingu), inače 19 godišnji student I godine splitske Kineziologije.
Sama finalna borba u težinskoj skupini do 75 kg, u kojoj je pobijedio na bodove 3:0 bila je vrlo zanimljiva. Prve dvije runde, Božo je dominirao, imao inicijativu i koristio se svojim najjaćim odružjem - nožnim tehnikama. Preciznih, brzih i gotovo neobranjivih udaraca nogom u glavu stvarno je bilo puno. Međutim, sam kraj druge i treća runda pokazali su da Božo nema dovoljno snage i kondicije za odraditi cijeli meč. U trećoj rundi više nije bilo ni preciznosti, ni udaraca nogama kao prije. Srećom za Božu, ni protivnik nije bio pri boljoj kondiciji, pa je zasluženo pobijedio Božo Perišić.
Ako nastavi i dalje u kickboxingu, i ako više poradi na kondiciji, ne nužno i na snazi, biti će o njemu još riječi, ne samo na ovim stranicama. Samo da ne podlegne onom poznatom "Pit Bullovskom" stilu - na jedana, ali vrijedan udarac. Izgubiti će se ljepota full contacta.
Nadam se da neće. U stvari, nadam se da će ta svoja "nožna" znanja prodati ekipi iz Pit Bulla, trebalo bi im. Stvarno im treba.
Eto.
Post je objavljen 14.02.2007. u 23:59 sati.