Evo, prošla je i godina od dana kada si mi se prvi put osmjehnula... od dana kada si ušla u moj život... ušla i ostala...
Kao da je bilo jučer... kada si me prvi put namjerno dotakla u prolazu... kada si me s osmjehom gledala u odrazu stakla kako drugi to ne bi primjetili... kada si me prvi put primila za ruku... ruku koja je kapljicama znoja odavala moju sramežljivost... kada sam te prvi put zagrlio i osjetio da si posebna... kada smo prvi ples otplesali... sami... u hodniku... bez glazbe... samo uz pratnju otkucaja naših srca...
Nisam te volio ni u jednom tom trenutku... tada još nisam poznavao značenje riječi "ljubav"... ali osjetio sam da si drugačija... da nisi kao ostale... nisi mi bila ljepa... ali tvoj osmjeh je bio ljepši od bilo čega drugog... svakim trenutkom sve više sam živio za njega...
Onda je došao i taj trenutak... trenutak u kojem se promjenuo moj život... bilo je jutro... spavala si snom anđela... prišao sam ti... otvorio sam usta ali riječi nisu izlazile... nisu imale snage da te probude... samo sam legao uz tebe i zagrlio te... nisi imala snage ništa reči... ni oči otvoriti... samo si se nasmješila... bila si preljepa... tijelo ti je bilo vrelo... a u zraku je bio miris tvog parfema... parfema koji me je odveo daleko od stvarnosti... odveo me u mjesto gdje sam vidio tebe... no nisam te vidio na način koji sam te uvjek gledao... vidio sam ono što bi ti mogla biti u mom životu... to je bio trenutak u kojem sam naučio što znači riječ "ljubav"
Od tada smo toliko toga prošli... toliko osmjeha... toliko suza... toliko praštanja... toliko si me puta povrijedila... a ja sam ti uvijek praštao... nisam želio pogledati istini u oči... radije sam vjerovao u nas... vjerovao i patio, ali živio u snu...
Kao što svakim jutrom, san nestaje... tako je i ovaj morao jednom nestati... nije ga više bilo... ostao sam sam... ja i istina... više ju nisam mogao izbječi... nisam imao snage ni da pokušam...
Prišao sam joj zatvorenih očiju... prišao i pružio ruku...a ona mi je rekla "Otvori oči"...
... i otvorio sam ih...
... mislio sam boljet će... ali nije...
... sada znam... prvi dodir je bio lažan... osmjeh u odrazu stakla je bio laž... držanje za ruku je bilo laž... prvi zagrljaj je bio laž... prvi ples... prvi ples je bio laž...
sve je bilo laž... jedino tvoje ime nije bila laž...
možda bi trebao biti ljut za sve što mi se dogodilo... ali nisam... uvjek će mi ostati nešto što mi ne možeš uzeti... a to je tvoje ime na mojim usnama...
Post je objavljen 17.02.2007. u 23:59 sati.