Dana 14. veljače 2007. godine, na sam Dan svetoga Valentina bez obzira čiji je on zaštitnik, točno u podne ROG, novi ogulinski medij, obznanio je urbi et orbi da je u Ogulinu, u 1. zoni zaštićene gradske jezgre po Konzervatorskoj studiji grada Ogulina, otvoren najsuvremeniji prostor za jednog od većih hrvatskih parazita narodnih masa. Znanstvenik Miroslav Radman u svim svojim istupima naglašava da su najveće zlo kapitalizma, i svjetskog društva općenito, paraziti u zlatnom bankarskom i trgovačkom ruhu. Naročito bankarskom.
Svak od nas koji ovo čitamo, i svi oni koji to iz raznih razloga ne mogu činiti, nosi ozljede i traume koje su trajno ostavili ti paraziti guleći nam kožu i napajajući se naše krvi kroz slamku. Nijedan bankar, s najvećim plaćama i nagradama u ovom društvu (poput Ivana Štokića), nije sa svojih deset prstiju ili mozgom stvorio nijedan proizvod rada, kao što je stvorio radnik, čoban, tehničar, kako bi otplatio glavnicu i kamate za svoju obiteljsku kuću, kamate što mu ih je propisao parazit da stvori ekstra dobit i useli u još sjajnije odaje; što službene, što privatne.
Ma ja sam ipak licemjer; i sam bih se zaposlio u takvu ustanovu, samo da imam ikakve veze. Ali ja sam bez veze. Uostalom ovo i nije tema ovoga posta. Tema je iznjedrena iz velikih riječi dogradonačelnika Ogulina kada je na svečanom otvorenju bančine poslovnice s naslova napisa uspostavio vezu s majčicom Europom.
"Ulazeći danas u ove prostorije", rekao je, "ne mogu se oteti dojmu da je Europa ušla u Ogulin". (sic).
A jedna je dama dodala: "Sa zadahom Balkana."
O čemu je riječ? Dan uoči toga službenog otvorenja nove poslovnice Privredne banke Zagreb, slučajno ili ne, u restoranu Stadion bilo je vrlo živo. Što gosti iz Hž-a, što neki čudni ljudi koji nisu došli jesti, već prevrtati po nekim papirima, računalima, pisačima. Na kraju je na stolu, nenamjerno, ostao neki zapisnik iz kojega se moglo iščitati da je to sukus druženja dvadesetak stručnjaka koji su trebali ocijeniti da li za prostorije spomenute banke može biti izdana uporabna dozvola. Uporabna dozvola iscjedak je iz Zakona o gradnji, koji nalaže da se zadovolje izvjesni kriteriji kako bi se nove građevine mogle koristiti i u njima vršiti promet ljudi i robâ bez opasnosti po zdravlje i život onih koji se nađu u tom prostoru. Na tom izgubljenom zapisniku pisalo je da se za bančine prostorije ne može izdati uporabna dozvola. I ostali zakoni koji reguliraju dozvole za rad ne dozvoljavaju da se takvi prostori koriste dok se ne otklone nedostaci koji su uočeni na tehničkom pregledu. Ni pod bilo koju cijenu!
Direktor Privredne banke Zagreb je Božo Prka, nekadašnji ministar financija Republike Hrvatske i zastupnik hrvatskoga Sabora, koji je u ime Vlade predlagao takve zakone, a u ime Sabora i donosio, danas po njima pljuje s balkanskim zadahom. Ljudi dragi, u prostorije bez uporabne dozvole i bez dozvole za rad idete isključivo na svoju odgovornost! U Hrvatskoj takvih javnih prostora bez dozvola, bordeli su isključeni, ima barem 70 posto. A u Europi, čiji je dah osjetio dogradonačelnik, nema niti jednoga!
Nije mi teško reći da ja, umjesto po zakonu, ma kakvi oni bili, pljujem po svim spodobama koje namjerno krše zakone svoje domovine, a to je potpuno isto kao kada vjernik nije u stanju poštivati samo Deset zapovijedi božjih. A Božo Prka je veliki direktor i još veći vjernik.
Post je objavljen 18.02.2007. u 07:00 sati.