Proganjaju me ti stihovi zadnja tri dana, a poojma nemam zašto. Nisam tu pjesmu čuo bar deset godina, nitko mi tu grupu nije spominjao, koliko se sjećam nisam ništa slično ni sanjao, stoposto nisam čuo na radio. Pa opet, znate ono kad vam neki refren stalno zuji u ušima i ne možete ga se rješit da ga jebeš. Sad se počinjem prisjećat i omota ploče u živim bojama i slikama, gdje li je sad samo ta ploča, zapravo me nije ni briga jer mi ta muzika ne bi bila zanimljiva, a ni gramofon je nažalost jedan od strojeva koji nisu u mom novom domu (gramofon bi mi dapače bio zanimljiv, ali bi onda morao doteglit sve stare ploče iz roditeljskog doma, iskesat za isti par hiljada kunića i srušit jedan pregradni zid za sve to stavit). Možda bi mi ta radnja pomogla da izbijem iz glave te kretenske, a opet genijalne stihove:
Stojadinka ovce šiša
Pripomaže ju Radiša
Ovce strižu u džak vune meču
Janci bleju makaze zvekeču.
Zvec zvec.
Post je objavljen 17.02.2007. u 19:02 sati.