Pregled posta

Yamato

O brodu:

Yamato je najveći bojni brod ikada napravljen. Rekordna težina mu je 72,809 tona koje premašuju samo moderni američki nosači aviona. Yamato je projektiran i sagrađe u sklopu japanskog programa izgradnje Superdreadnought-a koji bi bio u stanju nadjačati i uništiti bilo koji drugi bojni brod.
Tada je morima vladala klasa broda Battleship ilitiga Dreadnought ( nazvan po prvom brodu takve klase, izgrađenom u Velikoj Britaniji ). Dreadnoughti su u prvom svjetskom ratu bili ponosi svake mornarice, a odlikovala ih je debela oklopna zaštita, glavni topovi velikog kalibra ( njih najčešće 8 - 10 ), te sekundarno naoružanje u obliku topova manjeg kalibra za blisku borbu i zaštitu. Kalibar glavnih topova je varirao od 28 do 40 ( !!! ) cm.

No da se vratimo Yamato-u: gradnja je počela 4. 11. 1937 u vojnom brodogradilištu Kure. Porinut je 8. 8. 1940., a dovršen 16. 12. 1941. ( devet dana nakon početka rata sa SAD-om ).
Sve na brodu je bilo golemo, a glavni detalj su bili njegovi topovi: devet 46 centimetarskih ( !!!!! ) cijevi, najveće ikad izgrađene i montirane na bojni brod. Max. domet topova je bio 41 kilometar, a protuoklopna granata teška 1.4 tone mogla je probiti 43 cm oklopa, 30 kilometara daleko ( ponovo bi stavio uskličnike, ali bi postalo dosadno ). Brzina pucanja je bila 2 granate na minutu.
Svaka cijev je bila teška 166 tona, a svaka kupola 2 256 tona.

Od sekundarnog naoružanja je nosio u početku 4 trostruka topa kalibra 15,5 cm. Od te 4 kupule su se dvije nalazile na svakom boku ( te su 1944 zamijenjene prutuzračnim topovima ), i po jedna na početku i na kraju nadgradnje.

Ovo je jedna od rijetkih slika gdje se mogu vidjeti spomenuti bočni topovi prije uklanjanja.
Yamato je imao izvrsnu zaštitu; od 43 000 tona čelika od kojih je bio napravljen, njih 21 266 tona je otpalo na oklopnu zaštitu ( više od 30 % ukupne težine ). Za svoju golemu težinu Yamato je bio čak i kratak; " samo " 263 metra što je bio još jedan plus. Sve instalacije i most, te strojarnice su se nalazile na sredini vbroda gdje su oklop i PZ obrana bili najjači.
Evo popisa naoružanja broda:
3 trostruka topa kalibra 46 cm
2 trostruka topa kalibra 15,5 cm
6 dvostrukih visokokutnih topova kalibra 12,7 cm
41 trostruka strojnica kalibra 25 mm
28 strojnica kalibra 25 mm
2 dvostruke strojnice kalibra 13 mm

Za lakšu predodžbu koliko je Yamato bio golem, od dna kobilice do vrha mosta bilo je više od 50 metara, u trupu je bilo 6 katova, a u nadgradnji 13.
Na krmi broda se nalazio čiatv mali aerodrom; dva katapulta za lansiranje izviđačkih zrakoplova, dizalica za njihovo podizanje, te hangar za 7 aviona koliko ih je obično nosio.

Iako su golemi topovi bili njegov glavni " adut ", Yamato ih nije imao prilike koristiti radi samog novog sistema ratovanja na Pacifiku; glavnu ulogu su preuzeli nosači aviona ( takav sistem ratovanja su uveli sami Japanci ), tako da je Yamato, iako Flagship ( zapovjedni brod ) japanske mornarice djelovao više-manje iz pozadine.
Kako je bio zapovjedni brod, ili admiralski, na njemu je sjedište imao admiral Miyamoto, zapovjednik japanske mornarice. Prvo sudjelovanje u akciji je imao u bitci za Midway, u kojoj je Miyamotu vodio flotu u pokušaju konačnog uništenja američke flote, no brod nije imao drugu ulogu nego ulogu promatrača, jer su glavni topovi prvi put bilo korišteni tek 25.10. 1944.


Na svoj zadnji zadatak, Yamato je krenuo 6.4.1945, u operaciju Kikusui ( operacija deset ) kojoj je bio cilj zaustaviti Amerikance u osvajanju otoka Okinawe. U tu operaciju ( zadnja veća koju je bila u stanju poduzeti slomljena japanska mornarica ) bili su uključeni gotovo svi preostali brodovi, pa tako i Yamato koji je bio čuvan u matičnoj luci ostatak rata.
Yamato je isplovio šestog travnja sa otoka Honšu, te između otoka Šikoku i Kyušu krenuo prema Okinawi, no ubrzo ga je opazila američka podmornica i dojavila njegov položaj. Američki vojni vrh je odmah poslao nosače prvih i trećih mobilnih snaga da ga presretnu avionima i potope.
Sedmog travnja američki nosači su se približili u domet svojih zrakoplova ( večinom torpedo-bombardera Avenger i Hellcat ), te lansirali zrakoplove.
Yamato je napadnut sa oko 300 zrakoplova tako da mu ni snažna protuzračna obrana nije mogla pomoći, te je nakon udara 12 torpeda i 6 bombi potonuo na dno gdje i danas leži sa čitavom posadom, njih 2 500.
Krajem stoljeća Japanci su poduzeli ekspediciju pronalaženja olopine i kartografirali je.


Yamato je imao sestrinski brod, Musashi, a međusobno su bili identični, samo što je Musashi imao nešto manju i drukčije raspoređenu PZO. Doletjela ga je jednaka sudbina kao Yamata, Japanci su ga poslali u bitku za Filipine sa gorivom za samo jedan smjer, te je pucao dok je imao streljiva prije nego što je potopljen na dno mora.

Japanci su 2005 snimili film o Yamatu, o njegovoj posadi i zadnjem zadatku. Nisam ga uspio vidjeti, no kako kažu, dosta je bolji od američkog Pearl Harbour-a ( što i nije neki problem da budemo iskreni... ), te dobro opisuje kakav je rat zapravo pakao. Scene akcije su poprilično impresivne, a sam čelični div je poprilično dobro animiran ( računalno naravno ). Evo dva trailera koji dobro prikazuju život i bitku na brodu pa uživajte:



Proizvođač: Tamiya

Mjerilo: 1/350

Yamato je prva ovako velika maketa broda koju sam napravio, prethodili su mu USS Massachussets, Prince of Wales i još par ih, ali svi u manjem mjerilu. Također, ovo je i bila i prva maketa koju sam uzeo od Tamiye, i moram reći da sam odmah nakon otvaranja kutije bio poprilično impresioniran i zadivljen, odmah se vidi japanska preciznost i pedantnost. Trup se nalazi u jednom dijelu ( hvala Bogu ) što je ugodna promjena jer kada se trup treba sastavljati od dvije polovice, stvari rijetko idu kako je bilo zamišljeno. Zaprepašten, otkrio sam i zašto je trup u komadu; pa maketa je predviđena i za plovidbu!
U trupu su več postavljeni nosači za elektromotore, osovine, upravljački sustav.
Da sam u Japanu ili u nekoj opskrbljenijoj državi, ovo čudo bi već plutalo i plovilo, no ovako sam samo borerom izbušio rupe za krmila i statične elise.
Prvo po redu ide sastavljane crnog postolja na kojem maketa stoji, te tablice s imenom. Dok se je to sušilo, papirnatim selotejpom sma polijepio rub crvene boje na trupu i obojao crvenom donju polovicu ( Revell boja 37 ). Bile su potrebne 3 ruke po cijeloj površini kako bi boja bila jednolična, no trud se na kraju isplatio, vidjet ćete.
Nakon samog trupa, radi se prednja paluba ( " krov " trupa sastoji se od tri glavne plohe; prednje i stražnje ploče na koje se kasnije dodaju topovi i ostali dijelovi ). To je možda i najlakši dio broda, sastoji se samo od tri topovske kupole, sustava za sidra i malih 25 mm strojnica posijanih po cijeloj površini. Drvena paluba je obojana u boju koju univerzalno koristim upravo za palube prodova ( 88 ), dok su strojnice i topovske cijevi u boji br. 46.
Glavne kupole su pričvrčene samo sa donje strane kroz palubu tako da ih je moguče rotirati.


Evo slike sa dovršenim prednjim dijelom i tek započetim stražnjim, instaliran je samo most, a položaji za PZO još zjape prazni.
Prije početka rada na glavnoj nadgradnji dovršio sam aerodrom na krmi i hangare ( i tu su posijane strojnice ).
Ne da se hvalim, ali glavna nadgradnja je pravo malo remek-djelo; na njoj se nalazi most i visokokutni topovi, te teške strojnice okruženi " ogrlicom " trostrukih 25 mm ProtuZračnih topova, te večina od 193 topa na čitavom brodu.
Svaka cijev i kupola je posebno obojana, te priljepljena, tako da sam bio izvan stroja nekoliko dana radi isparavanja ljepila i boja.

Na dimnjaku su postavljeni reflektori, te " gun-director-i " ( usmjerivači topova ), a poseban detalj je " Imperial Crest na dimnjaku podno crne liniji, simbol japanskog Cara.
Gun-director-i su i usmjereni u jednakom smjeru kao i topovi i strojnice koje su upravljali tako da je i taj detalj točan.
Sam most koji se nalazi na početku i nadgleda čitavi brod, iako je visok samo neki 6-7 cm, se sastoji od 37 dijelova ( khm, khm ). Iza dimnjaka se nalazi i velika antena, koja se za vrijeme lijepljenja naherila pa nije ispala pretjerano dobro.
Nakon što sam rasporedio i ostale trostruke kupole, na red je dušlo pažljivo ljepljenje stražnje palube na trup. Dok se ljepilo nije stvrdnulo, osigurao sam ga sa selotejpom i moram reći da je dobro ispalo.
Većina stražnje palube je također pod bojom 88, osim površine aerodroma i katapulata za avione koji su obojani bojom 57.
Na kraju je došlo picajzlasto sastavljanje izviđačkih aviona svaki je dug oko 2 cm, a sastavljen je od 8 dijelova, donja strana je bijela ( boja br. 04 ), a gornja tamnozelena ( 40 ) kao i tadašnji japanski morski avioni, te polijepljeni simbolima japanskog zrakoplovstva.
Kada se sva boja osušila, razvukao sam konopce na glavne jarbole i antene te stavio zastave.
Tri su zastave; zastava na krmi je japanska zastav koja se nalazila na svim njihovim brodovima, manja donja na jarbolu je zastava za bojne položaje ( kada je brod došao pod borbeno stanje ), a najmanja zastava sa crtom pri vrhu jarbola je admiralova zastava.

Yamato je na kraju ispao fenomenalno, izuzetno je detaljan, a uputstva su pisana na jasan i detaljan načina, te tako same pohvale Tamiyi. Jedna je od maketa na koje sam najviše ponosan. Evo slika da vidite zašto.




Post je objavljen 17.02.2007. u 13:30 sati.