Marketing
OPASNA OPSESIJA
Bilo je to u zemlji seljaka na brdovitom balkanu . Nedjelja 16.02.1992 ,bijase tmuran dan pomalo prohladan ... Cijelo dopodne bio sam u strazarskoj kucici od bivse JNA na kojoj je bila nacrtana hrvatska zastava preko one bivse jugoslavenske ...
A i sama vojarna gdje sam strazario bila je od bivse vojske , dobro bila je i prije toga nasa hrvatska pa onda jugo ...al to sad nije ni bitno za ovu pricu ...
Straza ko straza , dosadno u tri picke materine , neznas o cemu bi vec razmisljao dosadjujes se i jedva cekas da ti dodje smijena ...
Pocnes razmisljati o svemu ,o proslosti ,buducnosti ... sjetih se dogadjaja iz videoteke od prije dva dana tj. od petka . U tu videoteku navracao sam povremeno proteklih pola godine .U njoj su radile dvije zenske naizmjenicno , jedn starija i jedna mladja cura .Ova mladja je bila malecna sitna crnka nista posebobno ...
Tog petka dok sam dosao u videoteku radila je ova starija zenska, zazvonio je telefon i cuo sam kako je rekla „Goga ne radi ,u Zagrebu je“
Do tad nisam imao pojma kako joj je bilo ime a nije me ni zanimalo .I tako sjedim ja u toj strazarskoj kucici i pocne to meni nesto brundati po glavi „goga ,goga ,goga...“
I mislim si ja mislim , al nesto mi neda mira , cudan je to osjecaj ...pocnem „kopati“ po svojoj memoriji .U tom trenutku ulazi u vojarnu Gogo koji je bio u mojoj satniji ... Gogo mu je bio nadimak i neznam zasto su ga tako zvali jer mu ime nije bilo Goran ...
I tako nastavim ja razmisljati o gogi , pa si mislim: aha Gogo je Goran a Goga je ustvari Gordana , Pa se pocnem prisjecati svih Gordana ...i mislim si ja mislim ... A U PICKU MATERINU sjetim se ja da je Branka sa kojom sam isao u osnovnu skolu imala mladju sestru Gordanu ...to bi mogla biti Goga (a i bila je )
I od tog trenutka pocnem razmislajti o toj curi iz videoteke na sasvim drugi nacin , zanimljiva stvar u svemu tome da tu curu doslovce nisam ni primjecivao u toj videoteci sve dok nisam shvatio tko je ona ustvari ...
Negdje u podsvjesti Goga mi je ostala u sjecanju kao curica od 12 godina koja mi jos tada zapela za oko 
kao curica bila mi je bas simpa , te njene crne okice i mala zdepasta guza i znam da sam si mislio tada kako ce to jednog dana kao odraste biti pravi komad ...
deset godina je nisam vidio kao da je nestala i normalno da je nisam prepoznao nakon toliko vremena ... a osim toga ostala je malecna sitna ,nista posebno i moja ocekivanja iz djetinjstva nisu se ostvarila ...
Nazalost nisam ni bio svjestan tada da je to pocetak neceg nimalo lijepog , jedne opasne opsjednutosti , opsesije jednom osbom koja je nastala kao spoj mojih djecackih mastanja i tadasnje stvarnosti ....
Danas kad razmisljam o tome jos uvijek mi nije jasno u koga sam se ja zapravo zaljubio dali u onu curicu iz svog djetinjstva ili onu djevojku koju nisam pola godine ni primjecivao u toj vidoteci ...Ili je sve bilo posljedica straze i neopisve dosade kada misli pocnu lutati i mastati o svemu i svacemu ...
Post je objavljen 17.02.2007. u 13:21 sati.