Marketing
Koliko se prijateljstvo uistinu cijeni?
ola ljudi, evo me, ziva sam, ali pocela je skola, pa sam nestala na neko vrijeme. ali sad sam tu. 
prvo da kazem nesto o danu koji je bio u srijedu – valentinovo. nije mi jasno kako ljudi mogu biti tako glupi i radit od toga cijele drame, to je dan kao i svaki drugi, ako nekog volis, voljet ces ga i kad nije valentinovo, i pokazivat ces toj osobi koliko ti znaci svaki dan, a ne samo na valentinovo.
mrzim valentinovo, mrzim, mrzim svu tu komercijalizaciju i pozive sa svih strana: Valentinovo je, morate bit zaljubljeni, i zato kupujte, kupujte i obradujte voljenu osobu! Brrrrrr! jezim se od svega toga.
iz istog razloga mrzim i Božić. zato ljudi, prestanite dramatiziat oko toga, valentinovo je tu samo da biste potrošili lovu.
sad da napišem ono šta je u biti i smisao ovog posta.
odlučila sam napisat par stvarčica o prijateljima, prijateljstvu i tako dalje. imam 4 prijateljice za koje bi život dala, one će se prepoznat. one su osobe koje uistinu cijenim i volim, sve bih napravila za njih. ali nikad, ama baš nikad ne bih im napravila nešto za šta bi unaprijed znala da će ih povrijedit. a znam da ne bi ni one meni. ipak, nekad previse vjerujemo ljudima koje ne poznajemo dovoljno dobro. neki će znati o čemu pričam. zamislite si situaciju: osoba kojoj vjerujete bude s tipom u kojeg si zatreskana. ja znam da ja ne bih mogla to oprostiti nikada, pa ni da se radi o neznam kome. ali ajde, neki ljudi bi mogli oprostit i okej, ako je toj osobi užasno krivo i sve. ali... kad ta osoba kojoj si vjerovala dođe kod tebe i još ti kaže: ajme, kako on dobro brije, ja bi opet!!! i ode kod tog tipa i opet bude s njim. šta biste onda napravili?? to se desilo jednoj mojoj frendici. bilo mi je muka uopće slušat kad mi je to govorila. bila sam užasno bijesna i još uvijek sam. mislila je da će možda moći prijeći preko toga, ali ja je potpuno shvaćam, preko toga ne možeš prijeći, pa makar ti se ta osoba ispričavala do besvijesti. ako ti znaš da njoj nije ni najmanje žao, da je bila potpuno pri svijesti kad je to napravila... nema šanse. a toj osobi nije prvi put da je tako nešto napravila, uvijek zna svih pogodit tamo gdje najviše boli. nemojte govorit da nije samo ona kriva nego i tip jer nije on kriv, kriva je samo ona. nije on unistio povjerenje i prijateljstvo, nego ona. da se radilo o bilo kome drugome, bila bi ista stvar. recite mi nešto: imam ja možda krive stavove kad mislim da se prijateljima takve stvari ne rade?? ljudi sve manje cijene prijateljstvo, a kad na kraju ostanu sami, onda su oni jadni, nevini, nevoljeni. ma daaaj!
a najbolje od svega je sta ta koja joj je to napravila sad ide, bi rekla Marri, metodom obrnute psihologije, znači, pokusava u svačijim očima ispast žrtva i govori za sebe da je na dnu, da zna kakvu glupost je napravila i da joj je užasno krivo, ali ako joj neće oprostit da ima potpuno pravo. netko tko je ne pozna još bi joj i povjerovao, ali ja je jako dobro poznam i već je puno sranja napravila i uvijek ide opet ispočetka i radi nova. i uvijek joj je ''žao''. neke se stvari mogu oprostit. ali za neke ipak nema oprosta i prije nego nešto napraviš trebaš biti svjestan da nakon toga neke ljude više nećeš imati u svom životu.
ako ti se i sviđa netko u koga je tvoja frendica zatreskana i on oće bit s tobom, nema rasprave, ako ti je frendica suzdržat ćeš se, jer dečki dolaze i odlaze, a jedino prijatelji ostaju. iako ne uvijek.
i još nešto: dečki nas mogu ostavit, povrijedit, možemo za njih govorit da su svinje, kreteni, ali ono šta nam druge ženske mogu napravit... e pa tome nema granica. i sama sam doživjela to da me frendica izda. zbog gluposti! ne znam da li je mene htjela uništit ili je htjela samo nešto drugo šta nije bilo šanse da dobije. preda mnom je izigravala nevinašce, ali na kraju sam je otkrila, jer ništa se ne može skrivat vječno. na kraju se postavlja pitanje: kome uopće možemo vjerovati? bojim se da na to pitanje ne postoji odgovor. ali mislim da svaka osoba u sebi zna kakav je netko i koliko mu može vjerovat. mislim da je i ova moja frendica kojoj se to desilo znala da u potpunosti ne može vjerovati toj osobi koja ju je izdala. ali nije mogla znati što je ova sposobna učiniti. pouka svega ovoga bi bila da svatko treba biti okružen ljudima do kojih mu je stalo, a ne ljudima pred kojima mora pazit šta će reći ili od kojih nikad ne zna šta očekivati.
pa, evo, to bi bilo to od mene za sada...
Post je objavljen 17.02.2007. u 11:19 sati.