Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/foreverforeign

Marketing

Ne trazite me u proljece

Nekako s proljeća uvijek zapadnem u neko čudno raspoloženje, koje bi bilo mnogo prikladnije za prednovogodišnju inventuru i ne mogu se oduprijeti porivu da usmjerim lađu svog života u draga mi sjećanja. Ni ovo preuranjeno proljeće se ni po čemu ne razlikuje od svih mnogobrojnih proljeća u kojima su moje misli lutale beskrajnim prostranstvima prošlosti… Uhvati me neka čudna nostalgija za prošlim vremenima, za svim onim dragim stvarima koje su se dogodile ili ne. Daleko od toga da analiziram, svodim račune ili na bilo koji način žalim za onim što je prošlo…Proljeće me tek budi iz zimskog sna, blago sunce na proljetnom nebu i cvrkut ptica sjedaju mi ravno na dušu. Zajedno s prirodom, budim se i ja. Neki čudni i neobjašnjivi nemir mi pustoši dušom, ne drži me mjesto i u meni se budi pustolovni duh Univerzuma. I tako sam potpuno neprizemljena, manje na Zemlji no među zvijezdama, no s proljeća poželim raširiti krila i vinuti se u drage i tako poznate visine. Poželim nestati, vinuti se među oblake, izgubiti se među zvijezdama, ploviti na krilima vjetra.
Poželim biti prava JA, sretna, razigrana i vragolasta, zaboraviti na krutu realnost koja me okružuje i pobjeći daleko pod nebeski svod.
Iako sa sjetom u očima, ne mogu reći da sam tužna…ne mogu reći da se moja duša nalazi negdje na granici očaja…tek, poželim biti cvijet na travnjaku, ptica u letu, leptirić što slijeće sa cvijeta na cvijet. Proljeće uvijek iznova budi zaspale čežnje u meni, omata me finom paučinom netom probuđene ljubavi i neka čudna romantika ulazi u moj život na posve sporedna vrata.
Dok me dragocjena mudrost zime prizemljuje s vremena na vrijeme, proljeće me uvijek ponovo vine u neslućene visine. Nekako s proljeća je tako lako, ponovno biti zaljubljen i mlad; tako lako je ponovno odjenuti krila daleke mladosti i uz muziku razigranih ptica nestati u svojim snovima.
Ništa me ne pitajte u proljeće. Jer nećete dobiti suvisli odgovor. Nemojte me tražiti u proljeće. Jer ni sama sebe ne mogu pronaći. Pustite me da živim, slobodna kao ptica, procvjetala kao prvo proljetno drvo i sretna kao malo dijete!



Post je objavljen 17.02.2007. u 11:15 sati.