10. ČIN
''Dios mio! Zanimljivo koliko je malo trebalo tako velikoj kući da izgori do temelja.''
Reče Jose-Antonio dok je zamišljeno promatrao kako vjetar nosi pepeo u smjeru Marijinih sestara koje su kašljucale i križale se nad onim što je nekad bilo imanje Vasquez.
''Da…zanimljivo.''
Jedva je prozborila Maria buljeći nijemo u ruševine kuće u kojoj je provela čitavo djetinstvo. Sjećanja su navirala…kako je kao mala curica uživala u igri skrivača sa svojim sestrama, premda se ona uvijek skrivala, a ove se nikad nisu pretjerano trudile da je nađu. Ponekad je znala provesti sate u velikoj škrinji cerekajući se sama sebi kako sestrama nikada neće pasti na pamet da se sakrila ovdje, dok su one za to vrijeme otišle sa dečkima na obalu rijeke.
Sjetila se kako joj je otac pokazivao povijesne umjetnine i crno bijele fotografije davno umrlih osoba…sjetila se čak i odvratne skulpture guštera sa Novog Zelanda koju je njezin otac čuvao u radnoj sobi i koja ju je uvijek iznova plašila…
''Hej, pogledaj, vatrogasci su pronašli nekakvu skulpturu guštera koja je uspjela izbjeći požar!!'' pokušao ju je razveseliti Jose-Antonio.
''Super.''
Odvrati mu bez pretjeranog oduševljenja.
Enrique Iglesias im se polako približio, sav prljav od čađe nakon što je pomagao vatrogascima da se vatra ne proširi na košnice. Zapravo su vatrogasci pomagali njemu. Nakon toga je sasvim sam, bez ičije pomoći, spasio sivu mačkicu koja je uporno odbijala sići sa obližnjeg hrasta, makar su joj vatrogasci bezuspješno vikali da je čeka zdjelica svježeg mlijeka ako siđe.
Enrique je stavio ruku na rame Jose-Antoniu i uzdahnuo glasom nekoga kojemu je drago što se sve dobro završilo.
''Žao mi je zbog vaše kuće gospo Maria. Ali najvažnije je da ste vi živi, a svijet je i dalje na svom mjestu. Jose-Antonio…da nije bilo tvoje hrabrosti i požrtvovanosti, nikada ne bi uspjeli zaustaviti Brujeriu u njezinom zlom naumu. C.A.E. ti duguje ovo…mucho, mucho gracias! Evo ti u znak zahvalnosti bon za kupovinu u Zhabcu.''
Zbunjeno je uzeo bon. ''Što je to Zhabac?''
''Ma to ti je lanac dućana prehrambene robe i jeftinog vina u Yugoslaviji.''
''Yugo…gdje??''
''Yugoslavija…malena zemlja na balkanskom poluotoku. Pored Zloveniye.''
''Sumnjam da ću ikada ići tamo..ali ako budem u nekom tom Zhabcu, iskoristit ću ga. Hvala.''
''Nema na čemu. A sada moram krenuti.''
''Ali kamo već? Ti si meni pomogao da spasim Mariu i želim ti se odužiti jednim pravim Meksičkim banketom uz pratnju svog marijači benda. To uključuje bjesomučno opijanje i igranje pinate, naravno.''
''Biti će još vremena za slavlja Jose-Antonio…priroda mog posla je takva da sam uvijek na putu…bilo kao glazbenik ili agent C.A.E.-a. Prvo moram u Boston održati koncert za djecu koja su nastradala slušajući albume Celine Dion, a zatim na Bliski Istok pokušati spriječiti Izrael da pusti rasu genetski superiornih ljudi-zečeva na Palestince.''
''Pa kad je tako…želim ti sreću!''
Enrique prihvati Joseovu ispruženu ruku i pogleda ga u oči.
''I ja tebi Jose-Antonio.''
Zatim pogleda Mariju i nasmiješi se.
''Vama…želim vam sreću. A sada…adios muchachos!''
Lagano se naklonio, te izvadio kišobran i usmjerio ga prema nebu čekajući povoljan vjetar. Nakon što je odletio praćen povicima djece koja su ga pokušavala srušiti praćkama, Jose-Antonio i Maria još su neko vrijeme gledali u nebo.
Zatim se on okrene i zausti.
''Maria…ja…želim ti reći…drago mi je da si živa.''
''I meni je drago Jose-Antonio.''
''Da sam ja živ?''
''Pa…da, i to.''
''Znači li to da smo ponovo zajedno ljubavi?'' Upita ju pun iščekivanja .
''Ne, ne bi išlo.''
''Ne!?''
''Točno to – ne.''
''Kako to misliš –ne!?! Spasim te od poludjele stare babetine s drvenom nogom i njezine vojske goblina, oživim te, a ti me ne želiš natrag??''
Maria razmisli kako da mu to saopći, a zatim odluči da će biti najbolje da mu jednostavne kaže, onako, ravno u glavu.
''Stvar je u tome da…vidiš, ja volim Pepu.''
''PEPU!?'' Vrisne zaprepašteno. ''Čekaj, voliš mog retardiranog bratića, jel mi to želiš reći?? Njega, koji si ne zna ni sam obrisati pendejo??
''Paa…da. Žao mi je Jose-Antonio..''
''Koliko dugo već to traje?''
''Ne baš dugo, otkad su nam se pogledi susreli dok ga je Brujeria držala kao taoca.''
''Par sati!?!''
''Si…bilo je nešto magično u tom trenutku. Shvatila sam da su nam sudbine povezane i da je Cupid nanišanio strijelu ravno u moje srce. A ti si ionako rođen sa ženskim organima i mislim da nismo jedno za dugo. Bez obzira na veličinu tvojeg penisa. Nije ni njemu baš tako mali, znaš?''
''Već ste se….pa kad!?!'' zabezeknuto ju je gledao.
''Dok ste ti i Enrique Iglesias tražili ostatke obreda da bi se uvjerili kako je sve uništeno. Odveo me u žbunje i učinio da se opet nakon dugo vremena osjetim ženom.''
Zaljubljeno je pogledala u Pepu koji si je desetak metara od njih pokušavao staviti nogu iza glave.
''Ali Maria…on je retardiran za ime svega! Jel tebi to jasno? El munjoz! Estupido!''
Očajnički ju je gledao.
''Ljubav je slijepa kako kažu. Ja sam uvjerena da će naša djeca ispasti sasvim normalna, na majku…Jose-Antonio, zašto lupaš glavom u to stablo?''
''Ovo se ne događa…majke mi, ovo se ne do-ga-đa!'' naglašavao je svaki slog sinkronizirano sa udarcima u stablo.
Iznenada je začuo kreštavi glas u krošnji iznad sebe.
''Hihi, ovo je predobro…još samo da su mi kokice.''
''Ti!? Papigo mutava!? Kako si preživjela?'' Buljio je u papigu koja se cerila i sjedila na grani.
''Jednostavno, krletka je pala, vrata su se otvorila, a ja sam iskoristila ova krila koja ne služe samo za ukras, znaš, i doletjela taman na vrijeme da uživam u ovoj predstavi. Ostavila te radi retardiranog bratića…hahahahah…ovo je klasik! Stvarno si sposoban...hahaha''
''Odjebi, jednostavno nisam raspoložen za tvoja podbadanja.''
Kroz zube joj je dobacio i klimajući glavom u nevjerici gledao Mariu kako pokušava osloboditi Pepi nogu koju je ovaj nekako uspio zakačiti iznad glave i sad je skvičao u bolovima kao malo svinjče.
''Prođem sve ovo i…zašto? Reci mi zašto, glupa papigo!''
''Barem si spasio svijet.''
''Ma jebeš svijet!''
Papiga je napravila ozbiljan izlaz lica, barem koliko je to uočljivo kod jedne papige. ''Teškom mukom ću ovo kazati, ali možda si predobar za nju. Ako ne vidi što si spreman učiniti za nju – tko ju jebe! Ako si zaboravio poševila se s konjem.''
''Nisam zaboravio.''
''I goblini su se izredali na njoj.''
''To nisam trebao znat.''
''I također se poševila sa Eduardom, onim zgodnim vrtlarom.''
''Ok, dosta.''
''A da ne spominjem poštara i čopor lovačkih pasa i…''
''Ok, dosta rekao sam!!!''
''Opusti se momče…život će ti biti lakši bez nje…nisam džabe pohađala tečaj ljubavne psihijatrije nakon što sam završila papagajsko sveučilište.''
''Ti si išla na sveučilište??''
''Da, diplomirala sam pravo i pričanje besmislenih zagonetki. Zar se ne primjećuje?''
''Kako si onda završila u onoj krletci?''
''Ah…loše društvo, droga, kurve, kocka…you name it.''
Paiga je sletjela Joseu na rame i s podmijehom gledala kako Maria dovlači Pepu, koji je pak pokušavao zagurati tenisku lopticu u nosnicu.
Stala je i pogledala Josea, onako kao da joj je neugodno, kako žene gledaju nekog kada ga žale, ali zapravo ih zaboli dojka za njega.
''Žao mi je Jose-Antonio…eto, Pepo i ja idemo u moj stan u centru grada…moram ga okupati da bude čist sutra, čeka ga razgovor za posao upravitelja tvornice plišanih igračaka.''
''Izgleda da je to zbogom onda...''
''Imaš papigu na ramenu.''
''Znam. To je Lucilija.''
Šutjeli su neko vrijeme. Marija odluči prerezati neugodnu tišinu.
''Moram ići Jose, čeka me još puno posla, trebam do obiteljskog odvjetnika potpisati hrpu papira, podignuti osiguranje za kuću…pozvat ćemo te na vjenčanje, ti si naposlijetku ipak dio obitelji.''
''Khm…da, izgleda da jesam. Kupit ću vam toster. Onda da te ne zadržavam…adios Maria...i sretno.''
''Zbogom...sretno i tebi u životu…hajde Pepo, reci Jose-Antoniu zdravo.''
''Ke!'' Mahne mu Pepo zbunjeno dok ga je Maria odvlačila za ruku.
Njih dvoje su uskoro nestali iz videokruga, praćeni povorkom zabrinutih seljana i Marijinim ucviljenim sestrama koje nisu prozborile ni riječ u cijeloj ovoj priči.
Jose-Antonio se još neko vrijeme prešetavao oko ruševina gdje je policija stavila onu žutu traku da zadrži japanske turiste podalje.
''A kad pomislim da sam uvijek pomagao tom malom pasjem skotu…ccc…krasno, nema što..'' Turobno je šutnuo nogom izgorjelu opeku.
''Ajd nemoj biti tako ogorčen amigo…dobio si potpis od Enrique Iglesiasa, nisi li? Nije sve tako crno.''
''Ahh…pretpostavljam da si u pravu papigo..mogao sam biti mrtav. Nego, kako si ono rekla da ti je ime?''
''Lucilija….reci, Jose-Antonio, jesi za to da se odemo oblokati i pričat proste viceve?''
''Ti piješ?''
''Nego što! Polly hoće tekilu.''
''Znaš što papigo…mislim da je ovo početak jednog predivnog prijateljstva.'' Potapšao ju je po kljunu dok su odlazili prašnjavom cestom koja je vodila negdje u nepoznato.
Post je objavljen 17.02.2007. u 01:56 sati.