....Nemoj lazi da vezes na me
igram se svo vrijeme Don Kihota
vidio sam ja previse tame
nemoj lazi da vezes na me....
ma ne. ja jesam svo vrijeme don kihot. i u dobru i u zlu. i po kiši i po suncu. i na nebu i na zemlji. uvijek.
prečesto me ljudi pitaju zašto sam uvijek nasmijana. zapravo, ljudi koji me ne znaju me to stalno pitaju.
moj najčešći odgovor je zapravo i protupitanje :zašto biti tužan? znam tisuću je razloga zašto biti potišten ; loše ocjene, ili zli prijatelji il neuzvraćena ljubav il svađa sa starcima.. tu stranu života svi ljudi vide. i onda su svi depresivni, pesimistični i tužni po cijele dane. ali zar ne vidite milijun razloga za biti sretan? il za barem maleni osmjeh? razlozi su tu, samo ste vi slijepi. a da se malo jače potrudite? vjerujte bit će vam ljepše. ja svoje razloge za sreću pronalazim posvuda; u zraci sunca, u oblaku u obliku srca, u pjevu ptica, u skorašnjem dolasku proljeća, u zagrljaju prijatelja, u pogledu na lijepu osobu... ima ih beskonačno mnogo, barem za mene.
ti razlozi, naizgled glupi i jadni jednostavno zasjene razloge da budem tužna i mizerna.
ako ne tražite puno i malo vam se čini previše.
ali ako za sreću si postavljate iznimno velike i besmislene uvjete jednostavno ne možete biti sretni.
npr. ja razumijem da svatko želi dečka/curu, ali ako vam se čitav svijet vrti oko te osobe i ne primjećujete prijatelje ni roditelje (a kamoli onda tratinčice il leptire) jer vas ta osoba ne želi mogu vam zagarantirano reći da ne možete biti sretni. možete biti jadni, patetični i vrlo depresivni. i možete svaki dan tisuću puta reći, Bože samo meni ne daješ sreće u životu, ali dok ne progledate u kakvom se krugu vrtite Bog vam ni neće dati sreće.
i opet pitam zašto biti tužan ako već možeš biti sretan?
ljudi su idioti, eto zašto. znate onu izreku : još uvijek ubijamo, ne učimo.
nakon toliko ratova i nakon toliko uzaludnih smrti mi ne odustajemo. i dalje proizvodimo oružje i dalje idemo na bojište i dalje ginemo. zašto? e, pa jer smo idioti. drugi zaključak ne postoji. 
pa onda budite i dalje depresivni, i mizerni. i razmišljajte o tome kako vi jedini nemate sreće u životu. samo tuga i jad.

a ja ću i dalje biti sretna i nasmijana. 
i da , čitala sam don kihota. znam da je bio jedan iznimno velik optimistični kreten. e, pa nikad nisam ni rekla da nisam idiot. 
moj savjet vam je da počnete tražiti sreću u malim stvarima. vjerujte bit ćete sretniji, a svijet će vam se činiti ko lopta šarena..
Ostavite tugu ljudima koji imaju pravo biti tužni. zbilja ima onih koji su preduboko da bi vidjeli svijetlost.
i daj se osmjehnite na ulici barem jednom tjedno.
Život je lijep
Mala zašto plačeš, ko te dirao
možda onaj mangup
što je Doors-e svirao
aj, aj, aj, aj, aj
šta učinila si ti od sebe
Ma hajde suknju skrati
napolju je maj
cipelama vrati izgubljeni sjaj
daj, mrdni guzom i odveži rep
jer život je lijep
Daj, izađi iz kuće
daj, ne misli na juče
daj, izađi iz kuće
jer život je lijep
ša, la, la, la, la
daj, izađi iz kuće
daj, ne misli na juče
daj, izađi iz kuće
jer život je lijep
kada voliš iskreno
ponekad si slijep
a život je tako lijep
Podigni roletne, napolju je dan
kisnut’ cemo skupa
evo, bacam kišobran
sve je ravnoteža u
životu i u pri, prirodi
Ponekad je svakom teško
ponekad je svakom tužno
ponekad je vrijeme lijepo
ponekad je vrijeme ružno
sve je ravnoteža u
životu i u pri, prirodi
Osjećam da nešto raste u tebi
osjećam da nešto raste u meni
osjećam da nešto raste u nama
Daj, izađi iz kuće
daj, ne misli na juče
daj, izađi iz kuće
jer život je lijep
ša, la, la, la, la.........
i Andrea, dušo, bi li ti štogod napisala?? zadnjih 5 postova je mojih. dobro je dok je inspiracije, al kad nestane... ajde pišiiiii, piši ponekad barem dva tri retka, pišiiii, znam da je gužva i da nećeš stići, al ipak piši... ovu pjesmu je andrea čubrić-ona pjevačica s onim groznim glasom ukrala bijelom dugmetu.. zamisli ti plagijatorice.. ccc.. ma na streljanje ju treba... uglavnom, 
Post je objavljen 17.02.2007. u 00:30 sati.