Marketing
*degradacija x degradacija
*hm, mozda je ljenost.
Osjecam degradaciju vlastitog tjela. Kojeg ni nema puno za degradirati (od onda sam dobila samo nekih pola kile). Jedino sto mi jos dobro radi je taj metabolizam masti i bjelancevina. To je, k tome i jedino sto bi trebalo raditi manje dobro.
Jetra ce mi jos malo i odumrjeti. Ne samo zbog alkohola (makar, poceti jucerasnji dan rakijom mozda nije trebalo), nego i zbog nikotina, i svakog sranja koje pojedem. A jedem vrhunska sranja. Biljke (osim krumpira i kukuruza, ali to nisu ni biljke, to su izvori škroba, prirodni po slucajnosti) ne jedem. Iz jednog jedinog razloga. Gade mi se. Bas mi nisu fine ni ko crnog pod noktom. Malo zelene salate, al i to volim zaliti s toliko octa da zacvrči. Opet, ocat mi nagriza nagrizeni zeludac i shebanu jetru. Od pomanjkanja mlijecnih proizvoda, koje vecinu isto ne volim, su mi crijeva u raspadnom stanju. Bioaktiv elgege place za mnom u trgovini tok umjesto njega uzimam sir s najvecim rupama. E, rupe volim! Naravno, ono malo sto jedem je przeno, frigano, respeceno, sprzeno na naglo i sl. To je na slucaj da se u toj piletini (koja je uzgojena u neadekvatnom okruzju, hranjena hormonima i antibioticima i s odrezanim kljunom da ne bi ostetila svoj kavez, ako mislite da ne znam sto i kako jedem, varate se) kojim slucajem odrzao neki jadni vitamin. Jedini vitamini koje dobivam su oni iz vitaminima obogacenih sokova i slatkisa. Sto, budimo realni, i nije bas utjesno. Kolestero mi se talozi u zilama i zacepljuje arteriju i samo ceka da dobijem mozdani.
Znaci, hrana mi je nikakva. Onda, okruzenje. Okruzenje mi je za spovracat se. Buduci da strebam cijeli dan, ne vidim vise prst pred nosom, a za citanje sad koristim naocale.
Na zraku sam svaki treci dan u prosjeku, kisik nula bodova. K tome, soba bi mi mogla biti urednija, ali nije. Tako da udisem grinje, prasinu i ostatke svojih mrtvih epitelija, sve mi se to talozi u plucima, i sama se cudim kako to da ne kasljem kao dimnjacar. Jedino kad izadjem je da vidim R. (rjetko) ili odem na neki ispit (vecim se pomalo i veselim) a najcesce se trudim d to bude u isti dan da mogu bit vise doma, da mogu vise strebat i sklapati prijateljstva s kucnom gamadi. U koju polako pocinjem ubrajati i sebe.
Naravno, polozaj dok citam nije dealnih 120 stupnjeva izmedju kraljeznice i nogu, tako da se pocinjem drzati kao bijeloglavi sup.
Nisam jos obradila svoje moralno i psihicko stanje.
Jer se nema sto za obraditi. Jucer sam bila u ljudskom drustvu (prije toga je bilo 4 dana izolacije), pa sam se skoro onesvjestila od prizora ljudskih lica. Neka euforija Robinsona Crusoa. Pisala bi h jos o svojem drustvenom zivotu, ali nema se o cemu pisati.
Ne uzdizem se ni doma, jer nemam vremena odabrati knjigu za citanje. Jer ja biram, ne bira ona mene.
Uglavnom, degradacija na kvadrat.
jedini razlog sto se nisam jos raspala kao losa LEGO tvorevina jer soj uvijek koristim bonus mladosti. tik-tak, druze!
Slusa se: Alisa – Ateist
Zeli se: ljude hocu!
Osjeca se: degradacija, truljenje jetre, ceznja
Post je objavljen 16.02.2007. u 23:11 sati.