...postoje li zaista srodne duse?!culi ste tu pricu?Bog kad je stvarao covjeka,svaku dusu je prepolovio i stavio u dva ljudska bica?
ja vjerujem u to...i...mislim da sam je pronasla...
ta mi je osoba bila toliko blizu cijeloga zivota...ali...opet ne toliko blizu da bih je upoznala...ne dovoljno blizu...to se dogodilo prije skoro godinu dana...i od tada se moj zivot uistinu promijenio...on mi je sve...s njime pocinjem i zavrsavam..ON mi je prijateljica...mama...tata...sestra...decko...ma sto god mi zatreba...oduvjek sam mislila da sam poprilicno komplicirana osoba i da nitko nebi mogao samnom na kraj,ali on je uspio...;)jedino ON zna kako treba samnom... razumije me,cita mi misli,podrzava me u svemu,uvijek je uz mene kad mi je tesko,brise suze i donosi osmjeh na moje nesretno lice,boru se protiv ljudi koji su mi nsanjeli zloi,sto mi je najvaznije...voli me kao i ja njega...neizmjerno...
kad god sam prije njega imala nekog decka...nije potrajalo ...brzo bi mi dosadilo...mislila sam da ce tako biti i sa njim,nokako vrijeme prolazi,meni je sve ljepse s njim,sve mi je drazi...po prvi put nakon dugo vremena osjecam da sam uistinu ziva,volim zivot i uzivam u njemu...
ali mi ljudi zapravo nikad nismo zadvoljni,gledajuci po sebi,imam svrsenu vezu,ali nekad znam samu sebe zapitati cime sam ja to zasluzila?!trazila sam samo probleme ,bojala se da se sve to ne krene preko noci jer mi je bilo malo neobicno da,ne znam,da imam tako potpunu srecu...nisam jednostavno mogla prihvatiti tog svog decka i nasu vezu takvu kakva je...i trazila sam probleme kojih nije uopce bilo...sva sreca da me opet razumio...po stoti put mi dokazao da me voli...i ja njega volim..i svatila sam da trebam uzivati u tome sto imam i biti zadovoljna,pa neka traje koliko treba trajati,jer malo je ljudi koji nadu drugu polovicu sebe...
svima zelim da pronadu svoju srodnu dusu,a ako jesu neka uzivaju u svakoj sekundi sa tom osobom jer ljubav je vrijednija od icega...
Post je objavljen 16.02.2007. u 22:00 sati.