Hei maleni,,,
ewo me,,,
živa, (moglo bi se reći)
zdrava, (moglo bi se reći)
uglavnom u dobrom stanju (moglo bi se reći)
,,,iako malo melankolična ,,,
,, valentinovo je nasreću prošlo,,,kao što sam vam i rekla, bio je to samo još jedan običan dan,,,doduše grozniji nego ostali,,,mislim bilo je i dobrih trenutaka kada smo se zjb. u školi, darivali,veselili itd. itd. ,,,ali s podjelom pisama u školi saznala sam nešto što ne bih htjela ali ipak je bolje da sam to saznala sada,,, naravno vezano je uz dečka o kojem sam pričala u prošlim postevima,,,dakle saznala sam da me uopće ne šljivi baš kak je blinky reko,,,lol,,,nitko me ne šljivi,,, nije važno kak sam to saznala i od koga ,,,i nije uopće važno koga sada ne mogu vidjeti ,,,ništa nije važno ,,,znam da će me proći ,,,morat će me ,,,samo je pitanje vremena ,,,a to bu začas
ali nije sve tako crno,,,znate,,,LiNa ima uvijek asa u rukavu ,,, dobro je to što sam konačno počela komunicirati s jednim dečkom (s kojim sam pred mjesec-dva imala trzavice,,,tj. ja sam htjela biti s njim,a on se pravio frajerčina pa mi se zgadio jer ne volim umišljene dečke,,,a sad kad više ne želim biti s njim opazila sam da me stalno gleda,,,čudna je to biljka,,,te smo ve počeli komunicirati zahvaljujući ewiChki, duga priča, ;) idesh,,,),,, Bilo kako bilo super mi je kai se spominamo jer bih možda čak i mogla tj. htjela biti s njim,,,iako ve ima curu,,,ali nema veze,,,lako ja to rješim
Neznam da li sam ovo već pisala,,, neki već znaju ,,, ali u zadnje me vrijeme jaako zanima hrvatski i čak sam u zadnje vrijeme puno razmišljala o faksu i o tome kako bi mi izgledala budućnost da sam učiteljica (a to mi se do sada josh nikada nije desilo jer u biti nisam ni znala što želim biti),,,
a ve? sam mi hrvatski hoda po glavi,,,i taq sam vam čitala čitanku 4 od tioša (bratova knjiga) i pročitala jednu cakanu pjesmu koja me potakla na razmišljanje,,,ofkors,,,pa evo,,
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Napisati, na primjer: ''Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.''
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada- i ona je mene voljela.
U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.
Ona me voljela, i ja sam nju katkada volio,
a kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.
Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvijezdama i ona nije uz mene.
To je sve.U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije kraj mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
a mi, oni od nekad, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njezina sluha.
Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.
Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Meni je pjesma fantastična. Baš opisuje moje razmišljanje (samo bi se trebali izmjeniti rodovi,,jer ipak imam simpatije prema dečkima,,nisam lezba hehehe),,,
kak to opisuje moje razmišljanje?
Pa ovako,,,kod mene ne prolazi dan a da se ne sjetim svega što sam učinila kroz dan ali i kroz život,,,najviše se sjećam onih pogrešaka zbog kojih me srce ponekad zaboli,,,kada sam nešto učinila a nisam trebala učiniti,,,
jeste li se ikada zapitali što bi bilo da nekai niste učinili?
Mene to pitanje jaako muči,,,pogotovo zbog ljubavi jer ja sam takva osoba da bez obzira što živim dalje, što se zabavljam, stvaram nove simpatije, da se i dalje sjećam bivših ljubavi i pitanja što bi bilo da smo još zajedno,,,
Nebrem vam to opisati,,, Dok pomislim na nekoga (u ovom slučaju na bivšega),,,kak me obuzme žudnja,,,kak mi srce lupa,,a najviše noću dok sam onak osamljena,,jaj kak bi u tom trenutku dala sve ama baš sve samo za još jedan njegov zagrljaj, poljubac,,, heh tak mi je teško dok ga vidim vani, dok me gleda i dok ja gledam njega a opet znam da neće biti ništa,,,da je gotovo,,,zakai sam takva? zakai mi je srce tako ranjivo? zakai nebrem biti poput onih cura koje s jednog dečka skaču na drugog?,,,
Uh,,,a jesam se raspričala,,,ali barem sam si malo olakšala dušu,,,i opće me nije brige ko bu to sve sada pročitao,,,a ako tko misli srati nek ide na wc i zatvori vrata za sobom,,,heh,,,
(borek znaj da bum začas ona stara LiNa sam treba izaći sunčeko)
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee,,,,pipL,,, f subotu bum u povorci za maškare,,,baš bu funky,,,pa tko želi da vidi mažoretkinje nek dođe,,,sam vam neznam baš reći u kolko sati,,,al ono,,,znate da bude u gradu =) pa dođite hehehhe,,,či nikai drugo bar mene glet,,,beeee,,, heheh,,,
ajde,,, chao chao,,,
puSek na vuSnek ,,, (moja stara)
,,,lawam was sve,,,
,,,yeah,,,
Post je objavljen 16.02.2007. u 21:17 sati.