Marketing
UKROĆENA GOROPADNICA
Ima li većeg razočaranja, nego kad shvatite da su vam cijelog života lagali? Kao da su se urotili protiv vas, ponavljali vam gluposti tipa 'trud se isplati'?!
Ma nemoj? Da se isplati, onda bi Marki sad inkasirala. Nakon što se svojski potrudila da, putem obmane i ucjene, dobije na čuvanje stan u centru. I detaljno isplanirala kako će ga potajno iznajmljivati neprijavljenoj erotskoj djelatnici za ilegalne poslove i ubirati lihvarsku najamninu.
Ali, kad je došlo vrijeme da uživa u plodovima svog intelektualnog rada – ništa! Ni kune na računu!
Kipteći od ljutnje, otišla je u stan da vidi što se zbiva, ali nije vidjela ništa osim vrata, a ova baš nisu obilovala događajima. I tako je stajala tamo neko vrijeme, zijajući kao tele u nova vrata, premda su ostala ista kao prije, samo je brava bila zamijenjena.
Predmnijevajući da je spomenuta erotska djelatnica naumila prekršiti dogovor o isplati najamnine i besplatno prisvojiti poslovni prostor, Marki stane plakati od nemoćnog bijesa. Odjednom, čovjek u crnom prodrma joj desnicu, prošapće 'moje saučešće' i pritisne zvonce kraj vrata.
Stupivši u predsoblje, Marki se nađe usred karmina. Vlasnik, s kojim je sklopila ugovor o čuvanju stana, nesretnim je slučajem preminuo u afričkoj misiji, od ujeda crne mambe, pobješnjele gorile, plemenskog vrača, poglavičine žene, komandanta lokalnih paravojnih postrojbi i vratara bolnice.
Sirota Marki, da je bar iznevjerena od spominjane droce, dala bi si oduška mlateći lijevo i desno, ali kako da udari mrtvaca, kad je lijes čvrsto zatvoren?
Dok je ridala od gnjeva, prisutni su je tješili, ali od toga se samo osjećala jadnije, pa naposljetku iziđe van, na ulicu i silovito se ugura u tramvaj, puna mržnje na sve živo i mrtvo. A posebno na ono što veselo pjevuši. I baš to nasadilo se kraj njezinog uha - ižmikana Bezveznjakinja Bezveznjaković, vjerojatno majka petoro delikventne djece i supruga neliječenog alkoholičara, jedna od onih koje imaju razloga za sreću samo kad zabunom uzmu trostruku dozu Prozaca. Što pored pjevušenja izaziva suludo smješkanje, prijateljsku razgovorljivost i općenite tendencije ka zbližavanju.
Njušeći napast, Marki se oglasi potmulim režanjem, smrknuta kao olujni oblak i riješena da zakrene vratom svakome tko joj se usudi obratiti.
I tko zna kako bi priča završila, da u tom presudnom trenu u tramvaj nije ušla ona?
Eterično biće, nalik na androginog anđela, žena kakvu je Marki oduvijek željela sresti, upoznati, dodirnuti, zgrabiti. I eto je odjednom ovdje! U sekundi, svi su mučni osjećaji nestali i Marki se, preplavljena oduševljenjem, zagleda u privlačnu pojavu, koja znakovito uzvrati pogled. Dugi kontakt očima pokretao je leptiriće u trbuhu, dok je neznanka polako prilazila. Spremna da joj smjesta padne u zagrljaj, Marki zausti da kaže sudbinsko 'da', ali divna je žena preduhitri, kimne glavom i reče:
«Kartu, molim!»
«A?», oglasi se upitana, pa stane grozničavo mozgati bi li odglumila strankinju ili gluhonijemu osobu, sve dok nije iznenada osjetila čvrst dodir na stražnjici, uslijed kojeg mahinalno pipne dotični organ, da provjeri što se tamo zbiva. Na svoje golemo iznenađenje, iz stražnjeg džepa izvuče tramvajsku kartu. Odahnuvši, usrećena spoznajom da se ipak nisu svi urotili protiv nje, Marki se okrene i pogledom punim zahvalnosti, ganuća i kajanja obdari svoju novu, blaženim osmijehom ozarenu prijateljicu.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 16.02.2007. u 20:33 sati.