Evo poruka za jednog Petra koji je ostavio komentar. Prvo sam Vam htjela reći, kako Vaše riječi " dijete moje" dotiču moju dušu. Hvala Vam. To je tako prekrasno čuti.
Sada bih se osvrnula na Vaš komentar. Ja sam Vaš prekjučerašnji komentar shvatila kao kritiku, ali ne u lošem smislu. Današnji komentar s Vaše strane mi je pojasnio neke Vaše misli. Naime kao što sam već rekla, ja sam nedavno "otkrila" Krista i njegovu presvetu Majku, pa često kada napišem novi post, postavljam sama sebi pitanja, da li sam negdje pogriješila ili nešto krivo napisala. Često mi se zna desiti da ja nešto sebi krivo protumačim, jer se još borim između svjetovnog i duhovnog, pa mi je onda drago kada me netko upozori i ispravi. Stoga Vas molim, i Vas i sve moje drage blogere, ako vidite da ja nešto tako napišem krivo , recite mi i ispravite me ,jer ja želim učiti o Bogu onako kako treba. Od srca Vam svima hvala i neka Vas čuva sve i blagoslovi dragi Bog.
Odlučio sam slijediti Krista
Odlučio sam slijediti Krista
Odlučio sam slijediti Krista
Neću se vratit nikada....
A sada evo samo par rečenica Svetog Ljudevita Montfortskog koje su me se jako dotakle:
"Dođi o mudrosti, jedan siromah te traži. Zašto toliko produljuješ moje mučeništvo? Tražim Te dan i noć.
Otvori, moja ljubavi, kucam na tvoja vrata. O ne, nije to stranac nego srce koje ljubav nosi i koje nema druge doli
tvoje kuće za počinak. Ako me ne želiš, dopusti barem da te tražim. Ostavi me uvijek u čežnji traženja"
Montfortovo geslo života je samo Bog:
Samo Bog je moja nježnost, samo Bog je moj oslonac,
samo Bog je moja ljuba, moj život i moje bogatstvo.
Zar nije to predivno?

Post je objavljen 16.02.2007. u 19:50 sati.