Marketing
Danas u Zg-u kod Alex
Poslije škole s Petrom sam išla Aleksandri u posjetu u bolnicu na Šalati.Prvo je trebalo preći 156 stepenica...Crkle smo.Nemamo kondicije 
Dok smo ulazile u bolnicu preplavio nas je užasan miris bolnice.Bilo mi je zlo.Pomislila sam samo da ne padnem u nesvjest i ostanem ovdje koju noć...
Visokim stepenicama dosle smo do Aleksandrinog odjela.Ona je izašla sva radosna i ushićena našim dolaskom.Otišle smo u obližnji kafić.Sjedile smo i pričale.Bila je tako puna života i zadovoljna svakoj rečenici koju smo joj rekle.Upija je svaku riječ iz naših usta.Tih sat vremena prošlo je kao 5 minuta.Nisam vjerovala da vrijeme tako brzo može ptoći.Rastanak je bio najteži.Vidjelo se da joj jako falimo i da bi htjela poći s nama kući.Grozan je osjećaj kada nekog dragog ostavljamo tamo gdje nebi želio biti...
Alex,ovo je posvećeno samo tebi!! Puno te volimo Petrica i ja...
Brz oporavak
kiss
=)
p.s. ali priznaj više si se obradovala čokoladama,časopisima i čokoladnom mlijeku nego nama... heheh XD
Post je objavljen 16.02.2007. u 18:52 sati.