Jedan je kralj šetajući kroz svoj vrt otkrio da u njemu cvijeće i drveće nestaje i vene.
Hrast je venuo zato što nije vitak i visok kao jela.Jela se sušila od žalosti i zato što ne može donijeti plod kao vinova loza. A vinova loza je venula jer ne može cvjetati kao ruža.
A onda je kralj naišao na jedan cvjetić- dragoljub, koji je bio u punom cvatu i zračio svježinom i ljepotom. Iskreno se začudio njegovoj vedrini. A on mu je došapnuo:" Za mene je to što si me posadio značilo da me želiš baš takvim kakav jesam. Da si želio bor, ružu ili hrast, ne bi sadio mene. I zato, kako ja ne mogu biti ništa drugo nego što jesam, trudio sam se biti najbolji mogući dragoljub. Svi smo mi ovdje zato što nas život treba takve kakvi jesmo, inače bi netko drugi bio ovdje, a ne mi. Svatko od nas ima svoj smisao na svijetu, baš takav kakav je."
*POGLEDAJ SE JOŠ JEDNOM! NEMAŠ POTREBE BITI NETKO DRUGI, NEGO TI SAM: JEDINSTVEN I NEPONOVLJIV, INAČE ĆEŠ UVENUTI AKO OVE ISTINE NE BUDEŠ SVJESTAN
Post je objavljen 16.02.2007. u 18:55 sati.