Krpene lutke bez emocija
na putu prema svom
privatnom čistilištu
pune teških riječi
i patetičnih misli
prolaze gradom
izgubljenim u gustom
tkanju magle kroz koju žmirkaju
osvjetljeni prozori noći
visoki bakreni krov zvonika
poput atlasa podupire nebo
da nam se svima ne sruši na glavu
i baš nekako podsjeća na Kremlj
u bijeloj moskovskoj zimi
svojom dugom
crnom
siluetom
Post je objavljen 16.02.2007. u 17:14 sati.