Pregled posta

TA ŠTO JE UŠLO U ME?

Čovjek je kao rukavica. Jednom od fine, skupe kože, rukavica za ukras, a onda od debelog, mekog krzna za grijanje. Onda je opet gruba rukavica za teške građevinske radove, pa praktična gumena rukavica za brze kućne poslove. Možda je nekada i lijepa bijela rukavica nevjeste. A onda je više velika, teška boksačka rukavica za okrutnu egzistancijalnu borbu. Neki puta će možda biti sterilna rukavica kirurga a onda opet golmanska rukavica za sport i igru.







Kao rukavica čovijek zapravo ne može sam ništa pokrenuti, početi i učiniti: ništa dobroga i ništa lošega, ništa lijepoga i ništa ružnoga, ništa prekrasnoga i ništa užasnoga, ništa što nadgrađuje i ništa što razara. U svim svojim djelima je upućen na to, da će u njega ući nečija ruka i pokretati ga i koristiti.

Ta što je ušlo u me? Koja će me ruka danas voditi, pokretati i uređivati moj život? Koje će snage određivati moje izjave i rukovati mojim ponašanjem?

Ja sam kao rukavica i želim da u mene uđe Božja ruka i da me vodi i pokreće Njegova snaga i ljubav.

„Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“
Pavlova poslanica Galaćanima 2,20




Post je objavljen 23.03.2007. u 00:10 sati.