poput posrnulih anđela prognanih iz raja
sa zebnjom slušamo kako otkucava ponoć u vrtu zla
naoružani samo dobrotom u sebi
držeći se za ruke kao nevina dječica
čekamo usud skupljajući skute plašta nade oko sebe
i dok vibracije posljednjeg otkucaja sata nestaju u prohladnoj noći
zbrajamo zadnje atome vjere u nas
p.s.
ja sam sasvim ok htio sam napisati nešto lijepo pa evo
Post je objavljen 16.02.2007. u 11:12 sati.