Ne znam na koji bi način počela pričati o sebi nekome tko me ne poznaje ili poznaje, ali ne dovoljno dobro da zna kakva sam osoba. Možda najbolje da kažem što mi se sviđa, a što ne. Kao prvo vrlo sam jednostavna osoba. Volim prijatelje, obitelj i sve ljude na ovom planetu. Volim se smijati, zabavljati. Moja ljubav je umjetnost, ali mogu priznati da prijatelje ipak volim više. Nisam zaljubljena i nemam dečka i ne trudim se oko dečkiju. Pa neću valjada ja trčati za njima. Neke moje prijateljice pate ako nemaju dečka, žele prohodati sa bilo kime i nije važno vole li tu osobu ili ne. Ja još uvijek ne znam šta znači voljeti neku osobu (mislim na muški spol), mogu reći da mi se netko sviđa i da sam zaljubljena, ali ne i da ga volim, jer to ne znam, znači ne znam voljeti dečka. Mislim da za ljubav uvijek ima vremena i ne mora biti u srednjoj školi, može i kasnije. Ubiti ovisi o tome hoćemo li naći osobu koja nam paše i koja nam se sviđa i mi njoj. Moje prijateljice postavljaju neke uvjete kao mora imati ne znam npr. do 18 godina. Meni godine nisu problem, ja bi možda voljela i starijeg dečka dobro ne sada da ima 25 godina, ali do 20 zašto ne, pa Bože moj nisu svi dečki isti. Imam osjećaj da su stariji dečki osjećajniji i da bi me više voljeli, a možda i ne. Sviđa mi se kada su ljudi otvoreni, kada ti sve prizanaju što im smeta i što vole kod neke osobe. Ne volim dvolične osobe, povodljive i mlitavce stvarno prezirem. Zanimljive su mi komplicirane osobe i samozatajne, jer njih onda pokušavam odgonetnuti. Inače volim različite ljude, a najvažnije mi je da su svoji. O sebi nemam neko veliko mišljenje, pa ono mislim da sam humana osoba, a ostalo neka procjene ljudi koji me poznaju. Ne trudim se stvoriti lažnu sliku o sebi, takva sam kakva jesam i voli me takvu kakva jesam ili ne. Emocionalna sam i to jako. Stana me neki dan upitala: "Zašto se ti tako brineš jeli te netko u razredu voli ili ne?" Stana slijedi moj odgovor. Ja volim da se svi ljudi druže u razredu i da imaju jedan prijateljski odnos kakav i imamo, ali nemoj misliti da se toliko brinem šta drugi misle o meni. To mi je tako svejedno. Možda ispada da se previše brinem oko toga, ali vjeruj mi nije tako. Treniram odbojku, ali ću slijedeće godine najvjerojatnije odustati i iću na ruski jezik, nisam još sigurna, ali to mi je namjera. Iću u teretanu da se ne bi uljenila. Volim jezike romanske skupine, najviše španjolski. Ne znam šta da kažem o sebi, ne osuđujem druge, imam svoje stavove i ciljeve, ali ih ne namećem drugima. Svoje mišljenje ponekad je pametnije zadržati za sebe. Volim umjetnost to sam već rekla. Tina Turner mi je najdraža pjevačica, od pjevača ima ih mnogo. Mogu slušati sve vrste glazbe ovisno o tome u kakvom sam društvu. Ništa mi ne smeta osim onog hard metala nemam pojma kako se zove, jer to baš ne slušam. Ponekad imam osjećaj kada pričam sa nekim ljudima da sam dosta starije od njih, onda se zapitam pa gdje je dijete u tebi, ne stvarno mi se to zna desiti ovisno o danu, ponekad kao da sam previše ozbiljna. Tada mogu pričati sa osoboma koje su dosta starije od mene i onda zabavljam i sebe i njih i mogu govoriti o ozbiljnjim stvarima s njima. Očito se znam prilagoditi situaciji.Ljudi moji starim, a 17 mi je godina tek. Studirati još se premišljam uostalom rano je za razmišljati o fakultetu. Ako bude nešto povezano sa biološkim znanostima mogla bi biti genetika, sudska medicina ili molekularna biologija, ako bude ono drugo meni možda ipak draže onda biti će to komparativna književnost.
Post je objavljen 16.02.2007. u 10:30 sati.