Subhuti bijaše Budin učenik. Bio je u stanju shvatiti moć praznine, gledište da ništa ne postoji, nego da je
stvar nečije subjektivnosti ili objektivnosti.
Jednoga dana Subhuti, u duhovnom stanju absolutne praznine, sjedio je pod nekim stablom.
Odjednom, posvuda oko njega počne padati cvijeće.
- Hvalimo te zbog tvojega govora o praznini - šaputahu mu bogovi.
- Ali ja nisam govorio o praznini - reče Subhuti.
- Ti nisi govorio o praznini, mi nismo čuli prazninu - odgovoriše bogovi. - To je istinska praznina.
I pupoljci se po njemu sljevahu poput kiše.
Post je objavljen 16.02.2007. u 02:52 sati.