Nestrpljivo iščekujujući sprovođenje audio kabela u zvučnik nasuprot pisoara i manično grickajući masne krekere, plivam u moru recentnih video zapisa. Michael je pao i preživio, a ja za to saznajem par dana docnije jer neam televizor. Sve u svoje vrijeme, mislim, dok mi se sa ekrana smješka njegova mlađahna padobranska faca. Neki ljudi stvarno imaju sreće.
Osluškujem napeto.
Nije mala stvar imati muziku u banju.
Nimalo mala stvar.
"Saće...saće" govori moj KingKong-Tarzan-Supermen- sve u jednom- tip.
Što ostaje današnjem muškarcu (bilo je pitanje dana), kad su mu oteli ono (malo) dostojanstva nakon što su žene počele nosit haltere, brijat mufove, laserski uklanjat celulit, zarađivat više para, vozit bolje aute i nakraju krajeva, lizat jedna drugu iz čiste zabave.
Šta? pita on mene.
(neznam, imam ja svojih problema...)
Da biram kozmetiku po dm-u i pratim modne trendove? A? Ni popravljat više nemoš otkad rade samo kvarljivi jednokratni šroterski đubar od stvari, mumlja svinut nad lemilicom.
Evo svira!
kakav tajming!
kakav dasa!
hitam na klozet!
Post je objavljen 15.02.2007. u 23:19 sati.