«To je opsesija», pomislila sam jednoga dana kad sam samu sebe uhvatila u ponovnoj analizi našeg razgovora. Nakon toga sam shvatila da imam i par njegovih slika. Zapravo, nisu to bile njegove slike, nego se on na njima slučajno našao. Nakon toga sam se sjetila da sam se jednom, sasvim neplanirano, našla s dnevnikom njegova razreda u rukama. Profesorica mi ga je dala da ga vratim u zbornicu. Morala sam ga otvoriti. Srce je tuklo, nisam mogla razmišljati. Vidjela sam samo brojke u rubrikama. Mnogo brojki. Zavrtjelo mi se u glavi. Sklopila sam dnevnik i odnesla ga u zbornicu. Nisam vidjela datum rođenja, ni adresu, ni telefon. Ionako mi to ničemu ne bi služilo. Što će mi podaci kada ih ne mogu iskoristiti? Njega je ionako previše sram, pa skreće pogled kada se sretnemo na hodniku.
Post je objavljen 19.02.2007. u 19:05 sati.