Tada sam čitala djela iz razdoblja romantizma. Patila sam istodobno s mladim Wertherom. Poezija romantičnih pjesnika nije mi pružala nikakvu utjehu, razdirala me. Nisam se mogla koncentrirati. Čitali smo poeziju, a ja sam se gubila među sladunjavim riječima i plutala nekim svojim mislima u kojima ni on nije izostajao. Mislim da nitko nije vidio da nisam bila pri sebi.
Mislila sam, kako se usuđuju sada mi servirati romantičnu poeziju? Zar ne znaju da mi i bez nje nije lako? A kada bi zvonilo, nova me muka čekala na hodniku. Vidjela bih njega, i to me poticalo da poeziju čitam ponovo.
Post je objavljen 18.02.2007. u 11:41 sati.