Marketing
...oda za jedan želudac...
O, ti lijepi sivi, zeleni i mračni
organu u mojoj trbušnoj šupljini
što znaš kako mi svijetove rušiš!?
nosim te, prkosiš mi…
pazim te, mlatiš me…
ljubim te, mrziš me…
Kako? Zašto?
Čovjek sam, trebaš mi…
kad me misliš prestati mučit?
ej, shvati jednom da ja i ti svjetovi nismo isti
ja te nosim, ti me boliš…
ma umri već jednom…!!!
kad će taj kraj?
i dalje mi nosiš bol!
pa daj koji ti je…?
još si moj…
grčevi silni, umirem…
opet vrištim…
nitko me ne čuje…
želudac se podmuklo smije ..
sad jače stišće stjenke svoje
i stvarno hoće izgurat i srce moje?!
ej ti, opet ti kažem imam ja lijek i za takve…
pazi s kim se igraš!?
opet znam da ne mogu protiv tebe
svjetovi nismo isti…
ja trebam tebe, jebi ga…
trebam te, al nikako ne želim..
a tko razumije želje i htijenja?
možda samo Bog…!?
moja hrana neka bude tvoja patnja i bol
sad želim da i ti patiš i boliš sam sebe!?
ubit ću te kažem ti, hranu koju ne voliš uzet ću
ako patim ja, i ti ćeš
ako mene boli i tebe će!!!!
zato zadnji put ti kažem
još samo jednom se usudi…
i smanjit ću te, prepolovt, razdijelit
iščupat, rasjeći, umotati, baciti i nastavit lokat…
o kako te volim…
yes:
jesam ti već rekla to?
* za one koje je želudac nekad bolio kao mene, shvatit će pojedine stihove...
Post je objavljen 15.02.2007. u 00:00 sati.