Misli mi lete iz dana u dan
kao nestalne siluete iz jave u san.
Čini mi se stvarno što zapravo nije
čini mi se mračno ono što svjetlo krije.
Crtaj, piši, sviraj, uči,
radio ovo radi ono, ma samo šuti i muči!
Ako vičem smatraju me ludom,
ako šutim smiju mi se hudom.
Ponekad bih najradije odustala i pobjegla,
pobjegla daleko od sveg ovog svijeta,
jer ljudi više ne mare
tko kuda ide i tko kuda gleda.
I ponekad mi se čini da je to izlaz jedini,
jer nitko ne mari za budalu u tišini,
koja šuti i gleda,
a u sebi izgara,
da misli i želje svoje drugome preda.
I kada to učini i kaže jasno i glasno,
ovo želim a ovo ne,
nitko ne reagira..ništa joj nije jasno…
A onda shvati da samo u glavi buku stvara
jer riječi ne izlaze iako usta otvara.
I opet sam neshvaćena ali radije šutim,
jer u tišini sam sama i nikoga ne ljutim…
nikome ne smetam, sebi sam problem jedini,
i zato ostajem sama..budala u tišini!
* Emma *
Post je objavljen 15.02.2007. u 14:11 sati.