Jedne ugodne večeri koja se zbog nekog razloga zvala Posljednja Večer (jerbo nisu imali kalendara, Isus je bio živ još), Isus
se s ekipom okupio kod kuće. Taman su došli iz arene gdje su gledali gladijatorske pokolje.
Isus: Zdravo majko Marijo! Daj malo vina i lepinje za dečke. Ogladnili su od gledanja borbe.
Marija: Evo sine, samo da odem do podruma
Sv. Petar: Koja borba, mislim kak je onaj Tračanin bez glave ostao. Svaka čast Feničaninu.
Juda: Hahahha, pogodite tko je pobrao sve pare na kladionici!!!
Matej: I nisi nama mogao reći za kladionicu? Fakat si izdajica!
Uto dolazi Marija s vrčom vina i hrpom lepinja.
Isus: E baš ti fala majko. Sad će mo se malo okrijepit. Ono sunce u areni ubija. Fakat bi mogli kakvu ceradu postaviti.
Sv. Petar: E, Đizus, daj mi dodaj čašu s vinom...
Isus: Eeeeehehehehe, Pepa dragi, znaš da to ne ide tako. Sad ćeš morati poslušati moj vic.
Sv. Petar: Neeee, opet. Šteta je što nesmiješ psovati. Ovak su ti vicevi očajni.
Isus: Ne dira ti to mene. Ti ćeš njega čuti htio ili ne ako želiš to vino.
Sv: Petar: Daj, Đizus, pa bar si ti milostiv.
Isus: Hahaha, samo pred publikom. Znači vic ide ovako: Došao Haso kod Mu.......
Post je objavljen 15.02.2007. u 12:52 sati.