Već dugo ništa ne napisah....
Malo sam prezauzeta u zadnje vrijeme,mojima doma sam kao gost dođem samo prespavat,ako i to....
Ali sad me bolest prikovala za kuću pa odlučih što i napisat...
U zadnje vrijeme stalno vrtim jednu te istu pjesmu.Mislim da sam sve izludila tom pjesmom,al što ću ja kad mi je ta pjesma tako draga...Radi se o Bijeloj pjesmi od Akia Rahimovskog i Karoline Gočeve,
pjesma je savršenstvo,barem meni....
Evo i riječi...
Ej, mome, ej devojče
sevdo prva, rosno kokiče,
koj sokak pominuvaš,
koj konak nok minuvaš.
Dal' pomniš, dal' me sonuvaš
Dal' ime moe spomnuvaš
Il' ljubiš i se daruvaš
za ime nit' za pari prašuvaš, ej...
Bela traga, bela prašina
bela zima, bela belina.
Bel at pred porta pomina,
ti na nego, libe zamina.
Jas po tebe fakam u sveta,
leto osmo, zima deveta.
Devet pesni, bel moj galebe,
prativ aber, libe, po tebe jas.
Dojdi si, dojdi mi
podaj raka i ne zboruvaj
gušni me i samo odboluvaj.
Dojdi si, dojdi mi
podaj raka i ne zboruvaj
gušni me i samo ti odsonuvaj.
Pat dolg, beli temnici,
oči beli, beli zenici,
luge grešni, slučki pogrešni,
eden svet za mnogu vistini.
Mnogu pesni, malku pričini,
more narod, sade tišini
srce čuka, oči kopneat,
da te vidat, da te donesat, ej...
Bela čuma ič ne ostava,
nitu moli, nitu prostuva,
Ej mome, ej devojče
sevdo prva, rosno kokiče.
Eden lek samo lekuva
toj što silno, silno veruva,
trgni i poletaj bez strav,
All you need is love..
Post je objavljen 15.02.2007. u 10:05 sati.