wladimir kush-wardrobe
naši kaputi
naši kaputi, dragi,
nikada neće visjeti,
zajedno,
u
ormaru svakodnevice.
nemamo dovoljno
trezvenosti
za takav komad namještaja.
naše kapute, dragi,
objesimo na
vješalicu snova.
imamo dovoljno
ludosti u džepu,
oboje.
za čavao u zidu, da posluži
za vješanje naših
kaputa.
tu im se rukavi mogu
grliti, slobodno.
tu ih zidovi ormara neće
zgužvati.
a ipak, jedini,
u mislima ponekad
stanemo
pred prodavaonicom namještaja.
zamislimo
kako bi taj ormar svakodnevice
izgledao.
pogledamo se,
nasmješimo jedno drugom ...
sjetno.
odmahnemo glavom,
uhvatimo se za ruke.
i potrčimo, brzo,
do našeg čavla u oblacima.
ponekad i ne stignemo, do njega,
jedini.
pa kapute odbacimo na pod,
u trku.
Novi Fosili, Košulja plava ... samo za Zagreb
Spavat ću noćas, u jednoj plavoj košulji.
Činit će mi se da me ruke grle ... a ne rukavi ...
Post je objavljen 14.03.2007. u 17:11 sati.