Marketing
Valentinovo došlo... i prošlo...
Kako orginalan naslov, moš mislit. Al danas mi je čak bilo lijepo, osim kaj sam bubana išla u školu, al zato sutra ne ponavljam tu grešku nego se izležavam cijeli dan i uživam doma...
Al zapravo mi je dan bio katastrofa, samo sam zbog jedne stvari dobre volje, tj. jedne osobe zbog koje sam znala bit u bedu al sam danas prehappy 
Pa Valentinovo je, ljubav, hm, da.... šutim...
Dakle prvo sam zaspala na prvi sat. Plus činjenica da sam bolesna i da bih doma trebala ležat, al dobro, nemam ispričnicu pa sam se išla mučit u školu. I dođem i to na matematiku. I draga profa me zapiše kak nemam zadaću. A nikad ju nemam i nikad me ne zapiše jer nekaj bezveze kažem zaš nemam, a danas još s razlogom nisam imala. Pa mislim. Onda oni meni kažu da imam povlastice 
Zatim blok sat biologije, to govori samo za sebe. Na likovnom dobijem zadaću jer sam pričala 
iz vjeronauka pisali neki glupi esej za koji nisam pojma imala kaj da pišem i nisam ga dovršila 
A dragi nacionalni ispit (koji svi jedva čekamo al samo zato kaj nema nastave) pišem iz engleskog. Ne bi to bilo tak loše, al taj se najduže piše i imamo besmislenu pauzu od 15 minuta na kojoj bi trebali sjedit i piljit u prazno, jer ne smije se van iz učionice i nema pričanja. Kakva korist onda od te pauze??? 
E i pošto je negdje valentinovo i dan kada se svim osobama koje volimo pokazuje ljubav, evo ja svim svojim frendicama kažem da ih jako volim. Al ono, to im u zadnje vrijeme non stop govorim. Na greškama se uči. lol 
Evo i refren jedne pjesmice, ne znam kaj mi je al danas ju stalno slusam
Why is it always the ones that we love
Are the ones that will never come home
Why must all of the bridges we cross take their toll
Always remember the voice in your head
Speaks to you when you're alone
And it comforts you
From the top of your heart to the bottom of your soul
Da, i to bi bilo to... pussa
evo jos nesto, nazovimo to pjesmicom:
gledala te je...
u svom malenom srcu tražila je hrabrost.
željela ti je reći,
priznati ti koliko te voli.
nije imala što izgubiti
bio si cijeli njen svijet,
ali ona nije bila niti mali dio tvojega.
nije te mogla izgubiti
jer... nije te ni imala...
možda jednom davno
još dok ste bili prijatelji
ali te su uspomene već izbljedjele
da li se itko toga sjeća?
htjela ti je reći
htjela je da znaš što osjeća
ali nešto joj nije dalo.
znaš li koliko to boli?
kolko boli svaki tvoj pogled?
a najviše od svega bole tvoje riječi
jer ti ne znaš što ona misli
i ne razmišljaš
nije ti palo na pamet da ćeš je možda povrijediti???
A pazite ovo, kak sam se sad nasmijala:
al ovo je još bolje:
Post je objavljen 14.02.2007. u 23:54 sati.